Ethan's POV
Satima smo već u bolnici i nitko ne dolazi kako bi nas informirali o situaciji. Umjesto da izlaze iz te sale u koju su ušli, u nju ulazi sve više i više doktora čak i Ell koja je ušla u salu kada i Nora više se ni ne zna za nju što me dodatno plašilo i tjeralo na suze.
Odvojio sam se od svih koji čekaju isto kao i ja, novosti o Noru koje nikako da dočekamo.
Čučim u jednom ćošku i vrtim prsten na ruci kojim me zaručila razmišljajući kako se Norin život promjenio zbog mene. Prvo sam ju ja sam uništio prijetnjama i zapovijedima, umalo sam ju i ja sam vlastitim rukama ubio zbog gluposti, provocirao sam ju i ipak se na neki čudan način nađemo na istoj valnoj duljini, pa nakon toga njezin život okrenem totalno naopačke, skrivali smo se da ne saznaju za nas jer smo pretpostavljali da nas kao par nitko neće podržati nakon toga završavam u zatvoru, a ona dobiva snimak ubojstva mojih roditelja. Nisam to dobio ja, dobila je ona i smrskao ju, točno je taj netko znao koliko će ju to slomiti. No, naša priča se ovdje ne zaustavlja, bila je prisiljena sudjelovati u mome bijegu iz zatvora, zbog mene je ostavila sve ovdje i pobjegla sa mnom, a mogla je ostati i nastaviti živjeti, ne nije iz razloga što sam ja traženi kriminalac, ali sada kada se situacija trebala smiriti nije se smirila, zbog mene je primila nož i riskirala svoj život i život bebe. Čujete to? Sve ovo joj se događa zbog mene, da mene nema, sve ovo se nikada ne bi dogodilo. Umjesto da joj život činim boljim ja ga činim gorim. Ona ništa od ovoga nikada nije zaslužila.
"Hej, milo moje. Šta se dogodilo?"- iz misli me trgne baka koja čuči nasuprot mene tužna kao i svi ovdje, ali ona uvijek zna zadržati emocije samo za sebe pa je tako to bilo i ovoga puta.
Pogledam ju i suze koje sam smirivao šutnjom sad ponovno izađu na vidjelo.
"Branila me. Primila je nož koji sam ja trebao primiti."
"Gurnuo sam ju od sebe, ali vratila se i nisam ju vidio i nisam ju uspio obraniti."- zagledao sam se u jednu točku kako bih suze suzdržao dok joj objašnjavam šta se dogodilo, ali jednostavno se te situacije ne želim prisjećati jer mi lomi srce.
"Zaručila me, beba se ritnula. Trebali smo biti sretni, a ne ovdje u bolnici boriti se za život."- izgovorivši ovo se rasplačem jer je situacija takva da te tjera na to.
"Dječače moj, nisi mogao Noru odgurnuti od sebe, a da se ona ne vrati. Ona je odgurivala tebe, a ti nju. Branili ste se, ona tebe, ti nju. Ne krivi se. Situacija je teška, ali Nori je duplo teža, ona se ne bori samo za svoj život, ona se bori i za vaš život u njoj."- oslonila se rukama na moja koljena gledajući me u oči govoreći one riječi koje te natjeraju na razmišljanje i na smirivanje.
"Zašto je skočila pod taj nož kad zna da je trudna?"- nervozno upitam glasno dišući jer sam toliko zbunjen i uplakan da ne znam što mi je činiti.
"Zašto si ti htio skočiti pod taj nož kad si znao da možeš umrijeti?"- pitala me podignute obrve tjerajući me da razmislim što govorim nakon čega ustane i vrati se nazad u gužvu, a ja ostanem sam.
Ubrzo se vrata operacijske sale otvore i natjeraju me da ustanem vidjevši Ell kako nam prilazi u želji da nam objasni situaciju.
"Je li sve u redu?"
"Kako su?"- nekolicina ih postavi pitanje kako bi dobili što prije kakve informacije o Nori i bebi.
Ell glasno izdahne i skine onu mrežicu s glave koju imaju samo na operaciji gledajući me u oči kao da ima nešto teško za reći.
"Nora je u redu, ali..."- kada je izgovorila to glasno izdahnem od olakšanja jer je preživjela, ali njezino odmahivanje glavom i snuždena glava mi se nije svidjela.
