Nora's POV
"Nora!"
"Gladan sam."
"I deset je sati."
"Pobrini se za mene."- već deset minuta Niall kruži po mojoj sobi i gunđa neodustajajući, dok ja ležim i pokušavam spavati ignorirajući njegovo gunđanje.
"Niall, molim te me pusti na miru."- zacvilim prekrivajući se pokrivačem preko glave kako bih sakrila svijetlost koja je dolazila s prozora jer je biser i zastore raširio.
"Nora!"- nadala sam se da će odustati ali ne, uspio me uštipnuti za nogu koja je bila izvan pokrivača na što vrisnem od boli.
"Ma idi k vragu!"- ljuta na njega što ovako rano kruži po mojoj sobi i dere i štipa se kao da se sam ne zna nahraniti, bacim jastuk koji je bio odmah pored mene na njega koji se nije uspio obraniti što je mene učinilo zadovoljnom ovog trenutka.
"Reći ću te Kainu."- progunđa što mene nasmije.
"Šta je? Ne znaš se sam braniti pa ti za to treba advokat Kain?"- posprdno kažem te jer me razbudio podignem se u sjedeći položaj nasmješeno gledajući u njega koji me smrknuto gledao.
"Šta ti imaš toliko protiv mene?"- upita me na što se ja sarkastično nasmijem jer ne mogu vjerovati da me to pitao. Šta ja imam protiv njega? Ništa osim što je glavna atrakcija u novinama, svaki dan druga cura, povrijeđuje sve oko sebe, egositičan manijak, treba me samo kad je u stisci kao što je sada jer nema kuda. Uglavnom, nemam ništa protiv njega.
"Mislim da i sam već znaš odgovor na to pitanje."- isfrustrirano ustanem iz kreveta te osjetim hladnoću na nogama, pogledam u noge shvaćajući da sam spavala samo u gaćama i velikoj kratkoj majici.
Podignem pogled i nakratko ga pogledam, pa odlučim napustiti sobu jer ne želim trenutno biti u njegovoj blizini. Naživcirao me.
Kad kročim u kuhinju začujem jak udarac izlaznih vrata što je značilo da je živčan i da je živčan izašao iz kuće.
Glasno izdahnem razmišljajući o novonastaloj situaciji. Koliko smo se samo promijenili od mamine smrti. Svi smo kratki sa živcima, bježimo od problema kao da bježimo od smrti, ali preživljavamo, nekako.
Zvonjava na mobitelu me trgnula iz misli i natjeralo me da potrčim u sobu po mobitel kako bih se javila. Logično. Očekivala sam Liama jer me inače on zove svako jutro, ali ovoga me jutra ugodno iznenadio Kain.
"Halo?"- javim se.
"Heej!"- veselo se oglasi te ja krenem na put do kuhinje.
"Jutro."- pozdravim ga kroz zijev.
"Kojim dobrom mladi Lee?"- upitam što njega nasmije.
"Mladi Lee želi rezervirati sestru za sutrašnju pratnju na tatinoj proslavi."- vedro kaže, a mene iznenadi pitanjem jer nisam shvaćala o kojoj proslavi se radi i to još tatinoj.
"Kakva proslava?"- zbunjena upitam.
"40 godina postojanja tvrtke Lee."- i tim odgovorom shvatim o čemu se radi što me prisjeti da me tata suspendirao i da ne bi bilo dobro da me vidi. Ne bi bio sretan.
"Dragi brate, hvala na pozivu, ali mislim da te moram odbiti."- smireno kažem očekujući burnu reakciju na koju sam navikla, ali ne. Kain nije takav, on je sve samo ne uspaničen.
"U čemu je sad problem?"- upita kroz izdah na što ja nervozno prođem rukom kroz razbarušenu kosu.
"Osim što me tata suspendirao jučer i što me ne može smisliti, nema problema."- sarkastično odgovorim na što on tiho zahihota te sam mogla shvatiti da se smije mome odgovoru.
