Nora's POV
Prošlo je četiri dana, Josh je odletio za New York, Azra se vratila uobičajenim aktivnostima kao što su Carlo i fakultet, a ja sam na kraju ostala sama sa svojim brigama. Moram priznati da su mi se dojmovi slegnuli, sada mogu razmišljati o tome bez da paničarim i bez da bježim od toga radeći nešto. Ono što sam napravila prije par dana s Ethanom ne žalim, ali stvarno ne žalim. Krivo mi je jedino jer sam osjećala nešto prema njemu, osjećam i dalje, ali ne vidimo se i ne čujemo već nekoliko dana. Udaljili smo se, to jest, on se udaljio od mene. Nije mi bilo ugodno kada me u tvrtci danas zaobišao bez pozdrava i pogleda, nego je odletio nasmijan Chloe u ured.
"Hej, opet ja. Možeš ovo odnijeti Chloe?"- na putu do svoga ureda me spriječi tata koji mi je u ruke pružio nekakav papir te se nazad vratio u svoj ured nedozvoljavajući mi da se pobunim tako da me ponovno natjerao da opet idem kod one rospije. Ako to mene ne stjera u grob danas, onda sutra sigurno hoće.
Glasno izdahnem preokrečući očima, pa se teškom mukom okrenem i zaputim se prema njenom uredu, lagala bih vam kad bi rekla da ne živim za dan kad će ta rospija otići odavde.
U njezin ured ulazim klasično, bez kucanja, bez dozvole mogu li ući jer sam samo ušla i ostavila joj papir na stolu, dok ona kao i obično bulji odmjeravajući me. Ne, uopće nije kurva. Jedino joj nedostaje jebač koji za čudo nije u njezinom uredu.
"Sad smo službeno u istom košu."- na izlazu me zaustavi riječima koje su me isfrustrirale, jer realno, u istom smo košu i ne sviđa mi se nimalo to.
"Slušaj ti mene..."- okrenem se gledajući je jer ne znam kako da ju oslovim, šta god kažem za nju to predragocjeno.
"Nakupino plastike s trajno glupim izrazom lica."
"Obratiš li mi se još jednom ili me pogledaš, vjeruj mi ni dečko te neće moći spasiti kada te ja dohvatim."- priđem njezinom stolu rukama se oslanjajući na isti te prosiktam jer me živcira. Zašto mi se obraća? Ako joj to čini nekakvo zadovoljstvo vjerujte mi kad ju dohvatim neće ni prismrdit više ovdje..
"Ti misliš da te se ja bojim?"- upita s osmijehom na licu koji je mene i više nego frustrirao.
"Pa trebala bi se bojati."- namignem joj na što se ona uozbilji gledajući me.
"Zašto? U čemu je problem? Jesam li ja kriva jer te napumpao i ostavio?"
"Vidiš? Toliko si loša da se vratio meni."- i tu sam planula, uhvatila sam ju čvrsto rukama za vrat isto kao mene Ethan, stisnula sam ju tako čvrsto da se zarumenila jer nije mogla doći do zraka.
Držeći ju rukama za vrat sam zaobišla stol i sada stajala pred njom koja je od mene za glavu višlja jer ima one štiklurde u kojima svaki dio tijela može slomiti, ako krivo stane.
"N-nora."- pokušala je svojim rukama udaljiti moje ruke s njezinog vrata, no od ljutnje sam ju toliko stisnula da sam čak i nokte ukopala u njezinu kožu koju sam stiskala.
"Nakupino plastike."
"Ti si problem! Samo ti!"
"Tko si ti uopće da se brineš o mom seksualnom životu?"- prosiktala sam kroz zube, dok me ona gledala očima me moleći da ju pustim. Nisam, ni neću ju pustiti neka trpi kao što ja nju trpim.
"Sad znaš kako je meni kad te vidim, ma kad te namirišem. Eto točno tako se osjećam. Sad trpi."- stisnula sam ju još jače uživajući u boli kojoj joj nanosim.
"Nora!"
"Nora, pusti ju!"- nisam vidjela tko je ušao u ured samo sam čula glas koji nisam slušala, a nakon toga osjetim kako me netko drži oko struka pokušavajući me udaljiti od nje.
