Zar samo jedna noć može kompletno da promjeti sve što si imala? Zar jedna noć može da toliko znači? Koliko li je samo ta noć donijela toga?
Čak i ako niste BTS fan mislim da će vam se priča svidjeti.
Danas idemo na izlet. Sve srednje škole iz LA. Sinoć kada sam se vratila od Jimina samo sam zaspala. Morala sam ustati ranije da bih se spakirala. Sišla sam u kuhinju u gdje me mama dočekala.
"Draga evo ti kartica tvoja i evo ti pasoš. Čuvaj se i nemoj gluposti raditi jasno?"-mama je zabrinuto rekla.
"Ne brini mama sve je uredu. Volim te i čuvaj se."
"I ja tebe zlato. Kad stignete javi mi molim te. Nemoj da se brinem."
"Oke, oke javim ti."
Izašla sam iz kuće gdje me sačekala Helena i Sarah u autu taksija. Idemo do kolodvora, pa ćemo busom do Miamia. Jedva čekam. Tamo če biti i Luka. Napokon ću se odmoriti. Kada samo stigle na kolodvor Sarah je platila taksi i izašle smo iz nj. Kolodvor je već bio pun. Svi tinerdzeri su bili tu. Jako nas je puno. Smjestili su nas u bus. Ja sam sjela sama. Sarah i Helena su bile ispred mene. Do mene je netko stavljao torbu. Podigla sam glavu i vidjela Luku.
"Jesi ovo mjesto zauzeto?"-kroz blagi osmijeh je rekao.
Oči su mi se otvorile kao dva krompira.
"Nnnee"-uzbudjeno sam rekla.
Nasmio se i sjelo do mene. Pogledao me i tiho rekao:
"Zdravo."
"Zdravo. Kako si?"
"Evo dobro. Mislio sam da će ovo biti dobro za mene pa sam krenuo na izlet ovaj. Kako si ti?"
Izdanula sam i rekla:
"Slomljeno, glupo sve samo ne dobro."-nasmijala sam se lažno.
"Emma ja .. ovaj "
"Ne ne nemoj ništa govoriti. Jako mi ne žao šta sam napravila tebi a i sebi."
"Čuo sam da si ga izblatila u njegovom klubu. Koji hrabar potez. Htio sam ga udaviti koliko se glupo odnosi prema tebi."
"Uredu je, nije on toliko loš koliko sam ja glupa"-rekla sam i pogledala kroz prozor.
"Emma jel ti sebe čuješ?"
"Molim? Izvini jako sam umorna."
"Ništa ništa vidi se."
Naslonila sam se na prozor i lagano zaspala.
-Jimin
Alarm mi je naprestajno zvonio po živcima i nikako ga nisam mogao iskljućiti. Kada sam konačno ugasio alarm skontao sam ja je 6 sati. U 8 imam let. FUCK. Jimin uvijek ga prekucaš al ono stvarno. Brzo sam skočio u wc i odradio rutinu u pola minute. Uzeo kofer koji je gospodja Silvija spakovala i sišao dole na doručak.
"Jutro Silvija. Kako ste?"
"Oo jutro zlato, evo dobro sam. Kako ste vi?
"Kako vam izgledam?"
"Zgodno kao i uvijek uz to i mamurno."
Nasmio sam se ne njene rijeći i nastavio konverzaciju.
"Hahah hvala ti. Ja nemam pojma kako sam sinoć došao ovdje. Zadnje čega se sjećam je da sam išao na ono moje mjesto koje ste mi vi pokazali."
"A još uvijek se sjećate tog mjesta. Sinoć vas ne dovela jedna cura onako ljepuškasta je. Mislila sam da ste bili sa njom ali sam shvatila da ne dovodite u kuću djevojke."
"Djevojka? Ljepuškasta? Nisam sinoć bio u klubu uopće."
"Rekla je da se zove Emma."
"Emma?! Otkud ona?"
"Ne znam gospodine samo vas je dovela i smjestila u krevet i otišla."
Klimnuo sam glavom i uzeo ključeve od auta i krenuo na aeodroom. Šta je ona radila tu? Ničeg se ne sjećam. Da sam bio sa njom ne vjerujem jer ne bi ona prvo htjela a kao drugo ja nikad ne bih u pijanom stanju. Djevojke s kojima provodim noć nikad nisu ušle u moju kuću. Ne volim da budu ovdje ako su nitko i ništa. Samo koja zabava. Zato sam si stan uzeo.
Kada sam konačno stigao na aeodrom dočekao me društvo iz škole i naravno ljuta profesorica.
"Jiminn! Kasniš opet."
"Gospodjo idemo mojim privatnim avionom čemu žurba. Kao da bi otišli bez mene."
Kada je skontala sam imam vodstvo odustala je i samo otišla. Danas nam počinje ekskurzija na tjedan dana u Miamiju. Idu sve škole. Meni se iskreno nije išlo ali me natjerao Hobi i Bruno.
"Kako ide gazda?"-pozdravio me Bruno. Ne znam zašto ali me iz nekog razlog zove Gazda.
"Ne ide."-opalili su se smijati a ja sam ih samo pogledalo. Jesi blesavi i pridružio im se.
Nakon kratkog leta sletjeli smo u Miami. Bio sam bezbroj puta tu tako da ne vidim razlog za uzbudjenje. Kada smo svi izašli iz aviona profesorica je uzela par minuta:
"Oke razrede molim vas da se zahvalite vašom kolegi koji je dao svoj privatan let da stignemo ovdje brzo. Jimin hvala ti."
U svoj avion sam samo poveo razred. Nisam htio ići busem. Zašto bih putovao busom kada mogu doći brže avionom. Počeli su me zahvaljivati a ja sma odmahnuo rukom. Nisam to uradio kao dobrl djelo nego da meni bude ljepše.
Kada smo stigli do hotela morali smo sačekati i druge škole. Jer eto idu s busom a mi gospoda avionom. Hahh budala sam. Nakon pola sata čekanja napokon dolaze.
-Emma
Napokon smo stigli. Luka i ja nismo nešto puno razgovarali samo mi je rekao da se strpim jer oprost će brzo. Ne razumijem ga nikako.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Miamo je stavrno prelijep. Kada smo stigli do hotela sačekalo me lijepo iznenadjenje. Oko 30tak učenika sjedi ispred hotela. Medju njima i Bruno i Hoseok i još jedan momak kojeg do sada nisam vidjala. Spuštenu je glavu imao i bio je u crnom duksu. Kada samo se približili dečko koje nisam vidjela je Jimin. Kako ga nisam prepoznala. Mamurno izgleda. Luka je došao uz mene u pitao me jesam li ok samo sam klimnula glavom.
Jimin je podigao glavu i rekao:
"Konačno."
Skrenuo je pogled i zatekao mene i Luku. Podigao je obrve u čudu i napravio facu kao da se gadi. Čemu to? Kada smo se lijepo smjestili otišla sam do kuhnije jer sam bila jako gladna.
