Svaštara

Pismo #8

Staroj meni,

ljepotice, da samo znaš koliko si narasla. Sjećam se kada si izgledala kao mala Latinoamerikanka. Tada si sebi bila najljepša, najslađa, stalno si se smijala, vidjela si dobro u ljudima, voljela si ljude svim srcem, vjerovala si ljudima, ali sada se sve promijenilo. Previše toga, ali neke stvari su ostale iste.

I dalje ne podnosiš ponedjeljke, i dalje si pravi Garfield. Voliš krimi serije, voliš čitati. Ovo je možda najveća novost, jer ipak ti nisi voljela čitati. Imala si čak dva dečka koji su ništa više nego problemi i sada si solo i uživaš. I dalje imaš puno kose koja je i dalje kovrčava. Užasno si visoka, ljudi te često uspoređuju s žirafom. Voliš jesti skoro sve, sve osim kelja, cvjetače, brokule i kiwija. I dalje imaš veliko i dobro srce. I dalje se natežeš s mamom oko svega. I dalje obožavaš crtiće i dobre dobre fimlove. Još si više zavoljela sportove iako si zeznula koljeno. Izgubila si didu i sestru, ali svakim danom sve lakše podnosiš tu bol. I dalje nosiš cvike. Nosila si umjetne nokte dugo vremena i opet razmišljaš o njima. I dalje ne voliš matematiku, kemiju, biologiju i fiziku. I dalje okrećeš očima. I dalje se svađaš s bratom i sestrom. I dalje voliš putovati i maštati. I dalje je muzika tvoj najveći lijek. I dalje uz sebe imaš one tebi bitne osobe. Počela si ići kasnije spavati, puno puno kasnije.

Ostala si divna osoba iako stalno propitkuješ sebe, svoj izgled, svoj karakter i svoje sposobnosti. Nisi ni svjesna koliko si predivna. Kada bi barem znala koliko si divna bila i ostala. Nadam se da bi sada bila ponosna na mene da me vidiš. Iako si se dosta promijenila ipak si ostala ista.

S ljubavi,
sadašnja ti.