We can be friends, right?
* * * * * * * *
Okej. Mogu ja to. Samo ću sjediti kod njega. Ništa strašno. Tko je rekao da uopće trebamo pričati? Imam Caluma za razgovor osim ako mi i njega ne otme.
Čekaj da nabrojim. Prvo pahuljice, pa mjesto, a sad mozda i društvo? I imam osjećaj da to neće biti zadnje. Blago meni. Sjela sam u klupu i razred se napokon smirio, a profesor je sjeo za stol.
"Zar ovo nije super? Više društva za razgovor. Znaš, Luke, Evelyn često baš i nije raspoložena za razgovor." Calum nam se obratio, a Luke se urotnicki smiješkao. Ignoriraj ga, Evelyn, ignoriraj!
"Hood, dosta priče! Sumnjam da ćeš se smijati tako kad vidiš svoje rezultate testa." Profesor je ušutkavao Caluma, a ja sam se pobjednički nasmiješila. "Evelyn, ti također. Čemu smiješak? Sigurno nije zbog testa. Nije baš za pohvalu." Sada se obratio meni.
Pogledala sam u njega u nevjerici. Zar mi je on upravo rekao da moj test nije za pohvalu? To znači... To znači da... To znači da nisam dobila A?
A u to sam se i uvjerila kad nam je profesor predao testove, a crveno B je stajalo na bijelom papiru. Zivcira me vise i ta matematika i profesor i svi! Pa kako? Nije moguće! Zar sam se bez veze mučila sve one sate?
"Znaš, ja sam dobar u matematici, pa ako trebaš pomoć oko nje, slobodno reci. Iako ni B nije loša ocjena. Zapravo, super je. Ali čini mi se da ti ipak zelis A." Luke je napokon progovorio otkad smo sjeli zajedno. I to na ovaj način. Da nudi meni, Evelyn Fields, pomoć iz matematike?
'Dobro bi ti došla'. Moja podsvijest mi govori, ali ne mogu to prihvatiti. Posebno ne od njega. Pa loše stvari su mi se počele događati otkad je on došao! 'Previše dramatiziras oko običnih pahuljica'. Moja podsvijest se opet oglasila. Mozda i jesamm, ali pomoć ne prihvaćam. Uspjet ću sama.
Pogledala sam Lukea poprijeko i odgovorila: "Ne, hvala. Mogu sama. Matematika mi uopće nije problem." Hladno sam rekla te riječi, dok sam vikala na sebe u unutrašnjosti. Matematika mi uopće nije problem?! Da, baš.
"Kako god kažeš, ali mislim da smo loše počeli. To bi odlično došlo da pružimo našem upoznavanju novu šansu. Ako se ipak odlučiš prihvatiti ponudu, samo kaži." Gledao me sa nadom u očima. Da bar prestane, sad imam griznju savjesti jer sam tako hladna prema njemu. Nisam ga mogla samo tako odbiti. Mozda smo stvarno loše započeli?
"Razmislit ću o tome, Hemmings." Nasmijesila sam mu se i okrenula se prema ploci da nastavim pratiti sat. Čak mi je i podigao raspoloženje, i uopće me ne dira rezultat testa. Oh, pa i nasmijesila sam mu se. Što se to događa sa mnom? Mozda sam samo pristojna. Pa da, naravno.
"Okej, Eve." Nasmijao se.
"Još jedna stvar." Okrenula sam se prema njemu. "Ako već želiš da budemo prijatelji, što još nismo, onda me zovi samo Evelyn. Nikako drugačije. Mrzim nadimke."
Luke je slegnuo ramenima. "Ali nismo prijatelji, zar ne? Tako da te mogu zvati Eve." Zaključio je i počeo pratiti nastavu čime je naznačio da je razgovor gotov, a ja sam ostala bez riječi. 'Pa, u pravu je.' Moja podsvijest mi je rekla. Što je najgore, sada se i ja slažem s njom.
- - - - - - - -
Naša školska kuhinja uopće nema mašte u smišljanju jela. Zaključila sam to dok sam prebirala vilicom po bezukusnoj riži, a Melody se približavala sa Michaelom našem stolu.
"Evely, dok ne zaboravim, sad ću ti reći. Znaš da sam zaboravna." Melody je požurila prema meni sa bujicom riječi. "Smiri se, Melody, kaži, što je toliko hitno?" Upitala sam ju zbunjena.
"Nije hitno, ali htjela sam ti reći da mi je Calum rekao da se on druži sa Lukeom. A kako se Calum i ja već dosta družimo, razmišljala sam o tome da ga pozovem za naš stol. Ali, tada bi s njim trebao doći i Luke jer je on novi tu i nikoga ne zna. Dobro bi mu došlo novo društvo. Ali, zanima me, bi li se ti ljutila, jer vas dvoje niste dobro započeli." Obavijestila me. Pa dobro, moram ga podnositi na satu matematike, a sada i za stolom? Ali Melody me gledala sa nadom u očima, sva uzbuđena jer će možda ručati za stolom sa Calumom. Nisam joj smjela to upropastiti.
"Okej, meni ne smeta, ali nismo jedine ti i ja za našim stolom. Što sa Lexie, Mikeom i Anne?" Pokazala sam rukom prema našem, praznom, stolu. Hm, na koga sam pokazivala. Gdje je Michael?
"Michaelu ne smeta, znaš da se on otprije družio sa Calom jer su zajedno na nekim satima. A ne smeta mu ni Luke. A Lexie je uvijek spremna za nova druženja. Znaš nju. Možda i bude nešto između nje i Lukea. Ne b me čudilo." Melody se nasmijala, a meni baš i nije bilo smiješno. Zašto mi je smetala činjenica da bude nešto između Lukea i Lexie?
Evelyn, što ti je? Ma dobro, prestani misliti o tome. Opet sam pričala sama sa sobm. To je bila moja osobina koju sam oduvijek imala i nikako je se ne mogu odreći. Tada sam shvatila da Melody iščekuje moj odgovor, a ja sam se opet upustila u raspravu sama sa sobom. Divno.
"Melody, znaš da ću pristati, sve za tebe i Caluma." Namignula sam joj, a nakon toga sam pogledom tražila Michaela. Gdje je on nestao? Pa došao je s njom.
Okrenula sam se prema Melody: "Usput, gdje je Michael? Došao je sa tobom."
"Oh, on je otišao sa Lexie upoznati tog njenog učitelja bubnjeva. Pričali su o nekom bendu, nisam posve sigurna." To objašnjava stvari. Michael je inače svirao gitaru i on je bio taj koji je podučavao Lexie, ali zbog njene tvrdoglavosti i njegove nestrpljivosti, to se baš i nije pokazalo uspješnim. Bolje je držati ih podalje od instrumenata, ako želimo da se dobro slažu.
Michael je oduvijek sanjao o osnivanju benda, ali nikad nije uspio privući nekoga da zajedno osnuju bend. Mislila sam da će ga ta želja proći, ali samo se pojačala kada je i Cal rekao da je to super ideja. Tako da su ih bila dvojica, a to nije bilo dovoljno za jedan bend. Otada neprestano traže nekoga s jednakom željom, ali nemaju baš sreće.
"Možda im se posreći pa nađu i trećeg člana benda." Uzdahnula sam nasmiješivši se Melody.
"Nadajmo se." Samo je odgovorila.
- - - - - - - -
Dan je prošao prebrzo, ali moj um nije napuštala ta nesretna ocjena iz matematike. Možda sam trebala prihvatiti Lukeovu pomoć, ali kako znam da on uopće zna matematiku? Nije baš pokazivao svoje znanje na satu matematike, ali nije baš da je imao priliku.
Pozdravila sam se s Michaelom, koji je bio sav nervozan jer je očekivao Ashtonovu poruku u vezi benda. To mu mnogo znači, a iskreno i meni. Mislim, poznajem ga od vrtića, najbolji mi je prijatelj. Ali, i ja i on smo pomalo zatvorene osobe i to nas je i spojilo u vrtiću. Zajedno smo sjedili za stolom svatko crtajući svoj crtež u tišini i tako nam je odgovaralo. Postali smo najbolji prijatelji bez puno riječi, ali znam da se njemu uvijek mogu povjeriti u vezi svega.
Sutra mi dolaze roditelji sa poslovnog puta, tako da sam bila uzbuđena jer su mi već nedostajali.
Pošla sam kući, a ubrzo sam iza sebe začula glas koraka. Okrenula sam se, a tamo je bio... Luke, glavom i bradom.
"Ideš pješke? Mogu li ti se pridružiti?" Osmjehnuo mi se. Izgleda da nisam jedina ljubiteljica šetnje.
* * * * * * * *
Hejj, dakle, evo i šestog nastavka :D
Oprostite na gramatičkim greškama :/
Odsad će biti češći nastavci, napokon, hahah.
Smanjila se čitanost, mislim da je to zbog neredovitog stavljanja nastavaka, ali ako možete drugima preporučiti priču, mnogo bi mi značilo :)
Ne zaboravite kliknuti na vote i baciti pokoji komentar, hahah.
See ya!!
