Complicated?
*****
Evelyn's POV
Ne znam što mi je prvo prošlo kroz glavu kad sam tamo stajala s Melody i spremala se ući, ali su nas zaustavile Calumove okrutne riječi.
Voljela sam svoju prijateljicu, stvarno jesam. Bila mi je najbolja prijateljica, oduvijek. Znam ju bolje od ikoga. Znam da je lako zaljibljiva, ali Calum je bio nešto drugo. I definitivno ovo nisam očekivala od njega. Od svih ljudi, baš on da se pokaže takvim kretenom.
Melody je samo zajecala i istrčala, a ja sam prostrijelila Caluma oštrim pogledom koji nije mogao dovoljno iskazati kakvo sam ja gađenje osjećala prema njemu.
"Ti, ti.... Kretenu jedan!" Promrsila sam kroz zube, a zatim se okrenula prema Lukeu koji je sve zbunjeno gledao: "Divnog prijatelja imaš."
Izjurila sam iz sobe i potrcala za Melody koju nigdje nisam mogla naći. Pa, gdje je mogla nestati tako brzo?
Okretala sam se na sve strane, no nje nije bilo na vidiku. Moram sad biti uz nju, negdje je uplakana i slomljenog srca i treba podršku najbolje prijateljice.
Začula sam korake iza sebe i brzo se okrenula nadajuci se da je to Melody, ali to je bio samo Luke. Luke?! Što on radi ovdje?
"Evelyn, stvarno nisam znao, ali nemoj biti ljuta na njega, znas i sama da je tvrdoglav. To sam i ja shvatio u ova dva tjedna koliko ga znam." Uputio mi je pogled pun isprike.
"Ne zanima me. Zar se jos uvijek druzis s njim? Trazis ispriku umjesto njega? Gadi mi se."
"Ne mogu se prestati družiti s njim. Došao sam u novi grad i on je prvi koji se počeo družiti sa mnom. Mozda bih se prestao družiti s njim da ti imaš želje druziti se sa mnom, ali izgleda da me izbjegavas." Namjestio je tuzan izraz lica.
Nasmijala sam se. "Dobro, mogu se ja družiti s tobom, to ćemo zapravo još vidjeti. Ali u blizini njega nikako."
"Kakav divan početak benda." Uzdahnuo je. "Ova proba je ionako otkazana. Ideš li kući?"
"Ne idem, moram pronaći Melody. I ako želiš biti od koristi, pomoći ćeš mi. Ne znam gdje je." Rekla sam, razmišljajući gdje je Melody.
"Naravno, razdvojimo se. Daj mi svoj broj mobitela, pa ako ju nađem, da ti javim." Predložio je.
Kimnula sam i izrecitirala mu svoj broj mobitela, a on se lukavo osmjehnuo.
"Nekako mi se čini kao da nećeš taj broj iskoristiti samo za zvanje mene ako nađeš Melody, zar ne?" Pitala sam.
"Jedan poziv ili poruka više nije na odmet nekada kasnije." Osmjehnuo se i otišao.
----------
"Melody, gdje si?"
"Mel, javi se."
"Melody, već me počinješ brinuti."
"Melodyyyyyyy!!!"
Ostavila sam joj previse poruka, a ona se naravno ne odaziva.
Nalazila sam se ispred njene kuće gdje sam pitala njenu mamu je li Melody došla kući, ali rekla je da se nije vratila otkad je otišla na probu.
Nisam joj ništa govorila, samo sam se nasmijesila i pozdravivši ju otišla.
Nisam se više mogla sjetiti gdje bih ju mogla tražiti.
I, tada sam se sjetila.
Maleni park, u kojem smo Melody i ja provodile dane i dane kao male igrajući se, vremenom je postao zapušten, pa je postao naše tajno mjesto.
