"You are here."
"I am here."
******
Što učiniti?
Znam da bih razočarala Lukea ako ne dođem, a razočarala bih i samu sebe.
Ali, opet, da markiram nastavu?
Nije primamljiva ponuda ako gledm s takve strane, ali ako bi to bio dan proveden s njim, onda i nije tako loše.
Stojim ispred vrata kuće i razmišljam što ću učinit. Već sam se davno spremila i još ne znam što ću.
Otići na nastavu ili se naći s Lukeom?
Ma briga me za sve, idem u park.
- - - - - -
LUKE'S POV
Sjedim na travi u parku i nervozno pogledavam na sat svake sekunde.
Nisam se naspavao, cijelu sam noć proveo u pripremama, ako Eve ipak odluči doći. Iskreno se nadam da će doći i ne želim uopće misliti na suprotnu mogućnost ali kako vrijeme odmiče, sve sam više nesiguran.
Znam da je bilo riskantno pitati ju da ode sa nastave, jer ipak je to Eve. Odlična učenica u školi, koja previše brine za sve, koliko sam vidio u ovih mjesec dana, pa i više koliko ju poznajem.
Sad već mislim da neće doći.
U redu je. Shvaćam.
Nije u redu. Naravno da nije.
No, baš tada sam primjetio nekoga u daljini. Približavala se bliže žurnim korakom, plave kose, malena figura. Da, to je Evelyn!
Ma, znao sam da će doći. Nisam ni sumnjao.
Osmijeh mi je došao na lice, a kada je ona došla do mene, nasmiješila se i upozorila me: "Bolje ti je da nisam bez razloga napuštala nastavu."
"Vjeruj mi da nisi." Odgovorio sam joj te sam ju zagrlio. "Idemo li?" Upitao sam ju.
"A gdje idemo?" Znatiželjno je pitala.
"Pa, vidjet ćeš, budi strpljiva." Bocnuo sam je.
"Strpljivost baš i nije osobina koju posjedujem." Nasmijala se.
"Sad ćeš morati imati strpljenja." Izvadio sam maramu iz džepa, a ona je podigla obrve.
"Čemu to?" Zbunjeno je upitala.
"Kakvo je to iznenađenje ako ćeš vidjeti gdje idemo? Okreni se da ti stavim ovo preko očiju." Obavijestio sam ju.
"Ako je to baš potrebno." Nasmijala se i okrenula.
Zavezao sam joj maramu oko očiju. "Tako. Sada mi daj ruku, ako se ne žališ odmah zabiti u stablo."
Nasmijali smo se, te sam ju uzeo za ruku i poveo prema autu.
Ne znam hoće li joj se svidjeti što sam joj naumio, ali se iskreno nadam da hoće. Mora joj se svidjeti.
Sjeli smo u auto te sam počeo voziti, a ona je stalno zapitkivala da joj nešto otkrijem, no ja nisam popuštao. Pa vidjet će, osim ako i sama ne otkrije.
Stigli smo pred njenu kuću.
Da, znam, vjerovatno to čudno izgleda, ali pala mi je ideja gdje s njom mogu pričati i pripremio sam joj piknik.
Znam, kliše, ali nakon što sam ju poljubio i sve, treba objašnjenje. I ja trebam objašnjenje.
Jer sad sam potpuno siguran.
Sviđa mi se Evelyn Fields.
Stvarno mi se sviđa, sam način kako se smije, njen način govora, cijela ona. Dugo mi je trebalo da shvatim, a onda sam iznendaio i sebe i nju onim poljupcem iz vedra neba.
Izašli smo iz auta te sam ju opet uzeo za ruku i poveo putem koji mi je već poznat, jer sam cijelu noć proveo premještajući stvari. Da, da, udomaćio sam se pred Evelyninom kućom. Bravo, ja.
Hoće li joj se svidjeti piknik?
Zašto razmišljam ovako puno o svemu tome? Nadam se da hoće, a sada hajdemo već jednom tamo, pa ću otkriti sviđa li joj se ili ne.
Još samo malo.
"Jesi li spremna?" Upitao sam ju kada smo došli do cilja.
"Valjda jesam." Uzdahnula je.
Tada sam joj skinuo maramu sa očiju.
---------
EVELYN'S POV
Mrak je nestao, a prvo što mi je upalo u oči bila je karirana dekica, a on njoj košara.
Piknik.
A tada sam se osvrnula oko sebe i shvatila gdje smo. U šumi iza moje kuće, na mjestu gdje sam mu pokazal da samo moja sestra i ja uvijek dolazile.
Ovo je.... Ovo je prekrasno.
Okrenula sam se i čvrsto ga zagrlila.
"Hvala ti što si se ovako potrudio. Ovo je predivno." Zagrlila sam ga još čvršće.
"Nisam znao hoće li ti biti drago, jer ipak je ovo tvoje i sestrino mjesto, ali ovdje je tako lijepo i ne znam, mislio sam da će ti se svidjeti." Brzo je pričao, češući se po stražnjem dijelu vrata.
"Smatram da nisam bez razloga markirala sa nastave, to ti je valjda dovoljno objašnjenje." Nasmijala sam se, i to sam ozbiljno mislila.
Sjeli smo, on je rasporedio hranu i sve. Samo smo sjedili i pričali o raznim stvarima, smijali se i bilo je prelijepo.
Ali, sada se pitam: što je ovo između nas?
Prijateljstvo? Nešto više?
Sve više i više sam zbunjena.
Kada je primjetio ozbiljniji izraz na mome licu, Luke je rekao: "Evelyn, zbunjen sam."
"Kako to misliš?" Upitala sam ga.
"Na početku nismo bili ni prijatelji. Nismo se baš podnosili. Kasnije smo postali prijatelji. Poslije toga najbolji prijatelji. Ali znas kako kažu da se musko ženska prijateljstva ne mogu održati? Mislio sam da to nije istina, ali sada već i sam razmišljam o tome. Možda to ipak i je istina, jer, Eve, mislim, to jest ne mislim, već sam siguran i znam da mi se sviđaš. Ne kao prijateljica, nego kao nešto više. Možda sada ne znas sto ćeš reci, ali htio sam da to znas. Ne moras nista odgovoriti, samo sam htio da znaš.
Sviđaš mi se, Evelyn Fields, i onaj poljubac je bio zbog toga."
Oh.
********
Vidii, na mobitelu piše koliko riječi nastavak ima, pa to je super, hahhahahahha. Ne znam kad se to pojavilo, ali dugo nisam pisala nastavak, pa sam tek sada skuzila jer sam pola nastavka pisala na mobiteluu.
Nastavak je tu, i nadam se da će vam se svidjeti. Idući tjedan novi nastavak, može li barem osam komentara i petnaest votesa? Da prijeđemo sveukupno 500 votea!!
I hvala na više od 5,7 k readsa, wow.
Nastavak za xMrsMHemmingsx, sretan ti Uskrs!!!
Hvala Anđeli koja mi je dala ideju za nastavak davno, a sada je upotrijebljena! :D
Još nekoliko nastavaka i priča završava, huh
Vote, comment i follow?
See ya!!!
