Jer zajedno smo najbolji ✔

15. "Kao nekad, zar ne?"

„Imaš pet kilometara." Obavijestim Doma kada dođemo pred teretanu.

„Ne ideš sa mnom?" Upita, a ja ga čudno pogledam.

„Ti misliš da ja mogu trčati pet kilometara s tobom? Počeo si me pobjeđivati i dok do ovdje trčimo." Požalim se, a on se samo nasmije i ode.

Širom otvorim vrata kako bi se zrak izmijenio. Odem u ured te tamo ostavit sve stvari. Upalim radio na zvučnike. Još jednom pregledavam vježbe koje Dom mora učiniti dok se spuštam niz stepenice.

„Jutro." Podignem glavu prema mladoj, nasmiješenoj plavokosoj curi koja me pozdravi.

„Jutro?" Malo zbunjeno kažem jer nisam nikoga očekivala još barem pola sata.

„Htjela bih se upisati u Vašu teretanu." I dalje s velikim osmijehom govori.

„Naravno, naravno. Dođi sa mnom." Povedem ju u ured da riješimo sve.

„Vidim, već si spremna došla." Pokažem na njenu torbu.

„Voljela bih odmah početi ako je to u redu." Sramežljivo popravi remen na ramenu.

„Kada god tih hoćeš."

Riješimo sve stvari te joj predam ključ njezinog ormarića. Pokažem joj teretanu te ju uputim u žensku svlačionicu.

Pozdravim se s nekim dečkima koji su redovni tu. Kad malo bolje razmislim, Valeria je prva cura ovdje. Osim mene, naravno.

„Brzo si nešto došao." Pitam Doma koji upada sav zadihan. Predajem mu bocu vode koju on iskapi.

„Prvo su me lovile neke žene pa neki novinari." Jedva govori, a ja se smijem.

„Rekla sam ti, a ti mi nisi vjerovao." kažem s podsmijehom, a on prevrne očima „Sredi se i na utege."

„Naravno, šefice." Izaziva me, a ja se samo nasmijem.

Sjednem preko puta Doma te krišom gledam Valeriju. Ima nešto s tom curom što mi je poznato.

Odradila je zagrijavanje i istezanje i sada prelazi na vreću.

Ti njeni pokreti su mi tako poznati.

„Nova cura?" Dom pita, a ja kimnem i okrenem glavu prema njemu.

„Danas se učlanila i odmah je počela raditi."

„Predana je."

„Da." Odsutno kažem te se on i ja nakon nekog vremena prebacimo u ring.

Radimo neke kombinacija kada krajičkom oka uhvatim Valeriju i jednog dečka kako se nešto prepiru. U jednom trenutku odlučim saznati o čemu je riječ.

Bacim fokusare na pod te odem do njih.

„Imali li ovdje kakvih problema?" Pitam s podignutom obrvom.

Valeria spusti pogled, a onaj dečko ju ljuto pogleda.

„Nema." Dečko ljuto kaže.

„E pa ja vidim da ima. Slušam."

„Ne dozvoljava mi da treniram." Valeria tiho kaže.

„To nije istina." Dečko se odmah obrani.

„Što se dogodilo?" Mrzovoljno pitam.

„Nitko nikome ne brani da trenira. Samo sam ukazao na to da nema što raditi na vrećama i zauzimati mjesta ako se ne zna njima koristiti."

„Aha, to je problem jer uopće još deset vreća nije slobodno." Sarkastično kažem dok pokazujem na njih.