Jer zajedno smo najbolji ✔

3. "I tu smo se zajebali."

„Dominic?"

„Victoria?"

Kažemo međusobna imena u blagom teroru.

Ne mogu vjerovati da on stoji ispred mene.

Izgleda tako... odraslo.

Lice mu je poprimilo oštre konture. Brada stara nekoliko dana mu raste na izraženijoj vilici nego što se sjećam da je bila.

Također je i viši za bar deset centimetara. I jači. I to puno.

Primijetim da i one mene gleda pa se ne mogu zapitati zašto je ovdje.

Tada me Drukerove riječi udare u glavu.

„I kada dođe, sjeti se da te jako volim i da si jako sretna jer mi radiš jako veliku uslugu."

Ubit ću ga. Ubit ću ga stvarno. Zato nikada nije rekao ime borca. A ja nisam ni pitala. Kakva sam ja glupača.

Kada se zbunjenost među nama smanji, neugodnosti se poveća.

Protresem glavu „Ammm... uđi." Nesigurno kažem i pomaknem se kako bi on mogao proći.

On kimne i prođe kraj mene s velikom crnom torbom preko ramena.

Zatvorim vrata i naslonim se na njih. Gledam ga dok pogledom razgledava stan.

Ovo će biti jako neugodno.

Prilazim mu s leđa dok usne stišćem u ravnu liniju i dlan udaram u drugi.

Opet nastane neugodna tišina. Ovaj put bez zbunjenosti.

„Ammm, dođi da ti pokažem tvoju sobu."

Penjem se stepenicama i cijelo vrijeme osjetim kako me gleda. Taj osjećaj šalje nepoznate trnce kroz moja leđa.

Uđem u prvi hodnik i u sobu s desne strane. On uđe za mnom.

S iznenađenjem gleda sobu s velikim krevetom, komodama,stolom, televizorom i nekim dekoracijama.

„Ammm, ovdje je ormar." Otvorim vrata sobe s lijeve strane kreveta i upalim svijetlo u njoj. Zaobiđem krevet i otvorim vrata na desnoj strani i u palim svijetlo „A ovo je kupaonica."

„Lijepo je." Prokomentira, a oni trnci se ponovno pojave kada začujem njegov taman glas.

Sva se naježim.

„Ammm, baš sam mislila naručiti dostavu pa ako želiš nešto..."

Riječi ostanu visjeti u zraku kada začujem zvono na vratima.

„Hvala Bogu." Tiho kažem i prođem kraj Dominica.

Spustim se po stepenicama i nadam se da je netko tko me želi ubiti na vratima. Otvorim vrata.

Ipak je netko koga ja želim ubiti.

Druker prođe kraj mene uz pozdrav „Jel došao?"

„Ovdje sam." Opet taj glas. Silazi niz stepenice i pozdravi se s Drukerom „Idemo?"

„Da. Idem mu pokazati gdje će vježbati. Ideš s nama?" Druker me pita, a ja odmahnem glavom.

„Moram riješiti neke stvari za posao." Kažem prvu laž koju izmislim.

On kimne te Dominic prvi izađe iz stana. Druker se okrene prema meni, a ja uzmem prvu knjigu koja mi je pod rukom i gađam ga.

Kada spusti ruke, gleda u moje bijesne oči. Kreće se unatraške dok mi šalje puse i brani od nove knjige koja leti prema njemu.