Jer zajedno smo najbolji ✔

Epilog

„Ajmo, Dom!"

„Možeš ti to!"

„Svi smo uz tebe!"

Domov tim se dere oko njega. Dižu mu samopouzdanje.

„Hvala, dečki. Možete sada malo izaći van?" Namigne im, a oni me pogledaju i izađu van.

„Samo se nemojte prejako mazit da ti se neki mišić ne istegne." Jay se nasmije i zatvori vrata.

Stanem između Domovih nogu i zagrlim ga oko ramena. Niži je od mene pošto sjedi. On svoje ruke obujmi oko mog struka.

Otisnem poljubac na njegove usne „Spreman?"

„Koliko mogu biti." Nasmije se.

„Sve će biti u redu."

„Znam. Ali nakon večeras će se sve promijeniti."

„Istina. Tvoja karijera će krenuti."

„Neće se samo to promijeniti." Namigne mi, a ja ga zbunjeno pogledam.

„Što još?"

„Vidjet ćeš." poljubi me „Idemo."

Primi me za ruku te zajedno izađemo. Još se jednom poljubimo te krenemo iz našeg tunela. Dom ide prvi i pozdravlja se s fanovima dok oni skandiraju njegovo ime.

Djelomično gledam u njega, a djelomično u mobitel koji mi zvoni ko lud. Pozivi, poruke, ponude...

Tim stane na svoje mjesto, a ja sjednem na rezervirano mjesto u prvom redu.

Marcus uđe u ring te i njega pozdravljaju njegovi fanovi. Lucas mi se nasmije s druge strane ringa te dođe do mene.

„Nisi se povukla." Sjedne kraj mene.

„To nikada nije bila opcija."

„A ono da Dominic namjerno izgubi?" Znatiželjno me pogleda.

„Ni to." Nasmijem se dok gledam ispred sebe.

„Vidim, uspjela si nabaviti novce." Podsmjehne se.

„Jesam. Uvijek uspijem."

Kada je trebala krenuti druga tura Domovih proizvoda, cijena proizvodnje se odjednom povećala. Možete si zamisliti tko je to potaknuo. Pošto nisam imala dovoljno novaca, kako bih zaradila, radila sam ono što najbolje znam... tukla se. Sudac mi je organizirao anonimne borbe u kojima sam pobjeđivala. Bilo je lijepo vratiti stari adrenalin.

„Znači, i dalje želiš vidjeti svog dragog dečka pretučenog?"

„Tvoj dečko će biti pretučen, Lukase. I molila bih te da se makneš odavde. Rezervirano je." Pogledam ga hladnim pogledom, a on frkne i ode. Lisa i Bella dođu malo prije početka i svaka sjedne s jedne moje strane.

„Uzbuđena?" Upitaju me.

„Jako."

Sudac predstavi oba borca te oni krenu.

(***)

Nakon pet rundi, obojica su bili umorni, istrošeni i puni krvi. Ipak, obojica su se i dalje držala na nogama. Atmosfera je uzavrela i navijanje nikada nije bilo jače. Sa svake strane se čuje drugačije ime, udarac, psovka. Sve je jako glasno i živo. Ovo me vratilo u stare dane u skladištima. Čudno je nakon toliko godina stajati sa strane i gledati.

Odjednom se sve počelo brzo događati. Dom i Marcus su se napadali šakama, a rulja je divljala. Krvoločno se udaraju kada Dom krošeom obori Marcusa na pod. Primi ga u polugu i stišće mu vrat. Publika jače navija. Vidim da njih dvoje nešto pričaju. Marcus kaže nešto, a Dom postane crven i promjeni pozu. Marcusu prijeti slomljena ruka. 

„Tapkaj! Tapkaj! Tapkaj! Tapkaj!" Ljudi skandiraju, ali Marcus ih ne sluša. Ego mu je previše velik za to.

Začujem slabo krcanje i odmah znam što je to. Publika nakratko utihne kada Marcus zavrišti. Sudac makne Doma koji se ustane i samo stoji sa strane. Marcus se previja po podu kada njegov tim utrči u ring zajedno s bolničarima. Polako ga podignu te krenu prema izlazu. Lucas se okreće oko sebe te mu mahnem kada pogled prebaci na mene. Na licu mi sija zadovoljan osmijeh, a on je namrgođen. Rekla sam mu davno da moj dečko ne gubi, ali on jednostavno nije htio vjerovati.

Sudac stiša publiku „Mislim da smo svi vidjeli što se ovdje dogodilo te tko je pobijedio. DOMINIIIIIIIIIIIC!" Podigne njegovu desnu ruku u zrak.

„Dominic! Dominic! Dominic! Dominic! Dominic!" Publika skandira, a ja se smiješim.

Jay, Ice i Jacob utrče unutra i podignu Doma. Sudac mu čestita, a Druker na drugoj strani daje izjavu za novinare. Kasnije se i on pridruži slavlju u ringu.

Ustanem se te laganim korakom uđem u ring. Kada me dečki vide, odmah spuste Doma. Zagrli me oko struka, a ja ga primim za oštećeno lice.

„Čestitam, dragi." Poljubim ga .

„Hvala ti, draga." Nasmije se pa i on mene poljubi.

Veselimo se još neko vrijeme kada televizija dođe do Doma.

„Čestitamo na dobro odrađenom meču, Dominic. Reci nam kako se osjećaš. Jesi li sretan?" Novinar mu stavi mikrofon ispred usta, a kamerman kameru prebaci na njegovo lice.

„Iskreno, nisam još onako kako bi trebao biti. Ali se nadam da ću biti za nekoliko trenutaka." Okrene se prema meni i uhvati me za ruku.

Klekne na jedno koljeno i od nikud izvadi crnu baršunastu kutiju. Kako ju on otvara, tako ja otvaram svoje oči. Unutra se nalazi predivan dijamantni prsten. Arena utihne.

„Viks, znam da je ovo za mnoge prerano jer smo kao zajedno samo nekoliko mjeseci. Ali ti ljudi ne znaju što bilo prije. Prije tih nekoliko mjeseci i prije mnogo godina. Oni znaju samo jedan dio priče, ali mi znamo sve. Svaki jebeni dio. Znam da smo se izluđivali jedno drugo stalno, ali to i volim kod nas. Kada sam te onaj put vidio nakon svih tih godina, vratio se onaj stari osjećaj koji sam imao jedino s tobom. Htio sam ga osjetiti ponovno i kada si otvorila vrata svog stana u onim hlačama... ufffff, mala." nasmijem se na to „Od tog trenutka se opet javio taj osjećaj koji sam htio opet imati. I drago mi je da si ga ti ponovno probudila iako, budimo realni, mislim da niti jedna druga žena to ne može. A sada da te pitam nešto što sam te htio pitati još kada sam te prvi put vidio u onom skladištu među onom ruljom i zbog kojeg sam pitanja pobrao najjaci udarac u dvije godine: hoćeš li se udati za mene?"

Nasmijem se od uha do uha dok ga gledam duboko u oči.

„Da!" Kažem s još većim osmijehom.

I on se nasmije „Rekla je da!!!!" Zadere se kako bi ga cijela arena čula. Ljudi se ustanu te opet počinju skandirati i bacati čestitke. Dečki i cure također vrište oko nas i vesele se.

On mi stavi prsten i ustane se. Primi moje lice u svoje ruke i duboko me poljubi.

„Volim te, Viks."

„Volim te, Dom." Još me jednom poljubi.

Okrene se prema novinaru i njegovoj kameri „E, sada sam sretan."

Nakon pet minuta davanja intervjua i ponovnih čestitki na pobjedi i svadbi, Dom se okrene prema meni.

„Jesi li vidjela što piše?" Spoji nam čela.

„Gdje?" Zbunjeno pitam.

„Na prstenu."

Skinem ga i pogledam u unutrašnji krug. Vidim ispisanu kratku rečenicu i kako je ja čitam u sebi, tako ju Dom čita na glas.

„Jer zajedno smo najbolji."

**************
I samo tako je gotovo je.
Hvala svima na votovima, komentarima i čitanjima. Stvarno mi je bilo lijepo pisati za ovakvu publiku.
Nadam se da vam se ovaj put svidio kraj hahahahahaha