Jer zajedno smo najbolji ✔

20. "Ja sam našao i nešto više od toga."

Dom i ja smo već nekoliko mjeseci zajedno, opet. Pričali smo o svemu što se desilo te nakon neprospavane noći odlučili smo sve ostaviti u prošlosti. Na kraju krajeva tamo i pripada.

Zadnjih par mjeseci, Domovi treninzi su na maksimumu. Tri puta dnevno, šest dana tjedno. Jako je motiviran i stvarno želi pobijediti što je normalno. Daje sve od sebe svaki dan i fokusiran je samo na meč koji je za dva tjedna.

Iako on jača svoje treninge svakim danom, primjećujem da se gubi. Sve manje i manje priča, misli su mu u oblacima. I to u onima u kojima ne bi trebali biti. Pitala sam ga nekoliko puta o tome, ali me uvjerava da je sve u redu. Nakon toga ode do Lene jer zna da ga neću ispitivati pred njom.

Što se tiče nje, ne može biti sretnija nego što već je. Nekoliko dana nakon one nesretne emisije, dobila sam poštu u kojoj je bilo i pozivnica za uži krug nastupanja za ono prestižno kazalište. Dom i ja smo odveli Lenu tamo i ona je razvalila svoj nastup. Bila je predivna. Nakon toga nisam dobila niti jednu poštu jer su mi odmah tamo rekli da bi voljeli da im se Lena pridruži. I do sada nije skinula osmijeh s lica i svima se hvali s tim.

Ja ležim u krevetu i pregledavam Belline ideje za nove proizvode. Širimo našu kompaniju vrlo brzo. Još i kad Dom pobijedi, bit će još bolje.

„Viks?" Domova glava proviri kroz poluotvorena vrata.

„Hej." Široko se nasmijem i zatvorim laptop.

„Radiš nešto bitno?"

„Ne, ne. Bella mi je poslala neke ideje pa ih gledam. Zašto?"

„Aha." vrata skroz otvori „Onda odi sa mnom."

„Kamo?" Zbunjeno pitam.

„Pokazat ću ti kada dođemo. Idemo samo."

„Evo samo da se presvučem." Ustanem se s kreveta, a on odmahne rukom.

„Odlično izgledaš. Ajde." Samo kimnem te ga primim za ruku.

Spustimo se u garažu te mi on otvori suvozačeva vrata te ih i zatvori kada uđem. Sjedne na svoje mjesto i izađe na danje svijetlo.

Cijelim putem šuti te ga ja samo primim za dlan koji drži na mjenjaču. Vidim da nema potrebe za pitanjima kada ću ubrzo saznati gdje me vodi i zašto.

Skrećemo u puno ulica i izađemo van grada. Malo mi je to sumnjivo, ali ništa ne pitam. Ubrzo skrenemo u jednu uličicu te prođemo kraj visoke crne ograde. Pogledam što se dešava iza nje pa se zbunim.

Groblje.

Parkiramo se na prvo slobodno mjesto te izađemo van. Pričekam da dođe do mene. Primi me za ruku i odvede me do ulaza. Šutke hodamo velikim putem. Glavu naslonim na njegovo rame. On me poljubi u tjeme i navodi lijevo. Skrenemo pri kraju tog puta na novi put i stanemo na sredini istog. Okrenemo se nalijevo.

Pred očima mi se stvori crni, mramorni grob i valovitom nadgrobnom pločom. Na njoj je zlatnom ispunom napisano Jack.

Ostanem malo šokirana.

Dom pusti moju ruku te sjedne na grob.

Nisam znala da je njegov tata mrtav.

Rijetko ga je spominjao, ali nikada nisam pomislila da je mrtav.

„To me mučilo." Prekine tišinu.

Približim mu se te ga mazim po ramenu. Želim da zna da sam tu.

„On je umro u ringu." Kucne nekoliko puta po čvrstom mramoru.

„Žao mi je, Dom." Poljubim ga u tjeme.

„Davno je umro. Mama i on su bili kratko zajedno kada su me dobili. On je tada pokušavao napraviti svoje ime poznatim u ovom svijetu. I uspio je. Bio je jako uspješan. Kako se bogatio, tako se i mama bogatila. Tada je počela piti i drogirati. On ju je izbacio iz kuće, ali se i dalje brinuo o njoj. Smjestio ju je na odvikavanje, kasnije joj je sredio cijeli život. I meni je rekao da kakva ona god je, da mi je mama i da se moram brinuti o njoj. Nikada to nisam shvatio. Nikada nisam shvatio zašto se i dalje brinuo o njoj nakon što ga je varala, vrijeđala, uništila mnoge poslovne ponude."

„Volio ju je."

„Je. Volio ju je. Malo previše ako se mene pita. Jednom mi je rekao da je nju slava uništila više nego njega. Prije su bili sretan par i jako su se voljeli. Uvijek je htio da i ja našem takvu ljubav."

„Nadam se da si ju našao." Nasmijem se, a on okrene glavu prema meni.

Nasmije se i poljubi me u ruku „Ja sam našao i nešto više od toga."

Povede me da mu sjednem u krilo. Sada on svoju glavu nasloni na moje rame.

„Živjeli smo u predgrađu. On nikada nije volio živjeti u gradu. Bilo mu je previše prometno. Volio je svoj mir i tišinu. Zato je i kupio onu kuću di sam živio cijelu srednju. Potpuna tišina i mir. Međutim, nakon nekog vremena je imao novu borbu. To mu je bila zadnja borba ikada." zagrlim ga „Tip ga je udario u glavu s leđa. Nakon zvona. To nitko nije očekivao. Najmanje moj tata. Pogodio ga je u nezgodan dio velikom brzinom. Tata se srušio na pod i nije ustao. Ja sam sjedio u prvom redu i cijelo vrijeme to gledao."

Duboko udahne prije nego što nastavi.

„Odveli su ga u bolnicu na operaciju. Deset sati su mu se borili za život, ali unutarnje krvarenje je bilo preveliko. Umro je u sali." Vidim da se suzdržava da ne pusti suze. Čvršće ga zagrlim.

„Puno toga sam naučio od njega. Sve zapravo. On me je naučio kako se tuči. Zbog njega sam i ušao u ovaj svijet. Bio mi je veliki uzor. I dalje je. Želim da se ponosi sa mnom."

„Naravno da se ponosi tobom, Dom." podignem mu glavu kako bi me pogledao „Sigurna sam da te gleda odozgo i vidi u kakvog si se muškarca pretvorio. Započinješ svoju karijeru velikom borbom na koju mnogi ne bi ni pomislili. Imaš sretan i uredan život. Sigurna sam da se ponosi tobom." Hrabro mu se nasmijem.

„Uskoro će biti ponosniji." Široko se osmjehne. Kao da mi želi nešto poručiti tim osmijehom.

„Kada pobijediš?"

„Ne samo zbog toga." Lagano me poljubi te se okrene prema grobu.

Tu ostanemo dugo. Dom cijelo vrijeme govori o svojoj vezi s ocem i o uspomenama s njim. Vidim da mu jako nedostaje i srce me boli dok ga gledam takvog.

Ali, nažalost, tako mora biti. Svi ćemo jednom umrijeti.

Prije ili poslije.

*************
Epilog izlazi u srijedu 😁