Jer zajedno smo najbolji ✔

13. "Dolazi li i Dominic? "

Victoria's P.O.V.

Podižem umorne kapke. Ništa ne vidim jer sam priljubljena uz nekoga. Odmah mi slike od sinoć dolaze u glavu.

Dominic.

Malo se udaljim. Glavu položim malo dalje od njegove, na jastuk. Ruke su mu obavijene oko mog tijela koje je i dalje skučeno. Moje ruke su oko njegova vrata.

Promatram njegovo lice.

Kako samo zrelije izgleda.

Ošišao se na kratku i odlično mu stoji. Rukom prođem po njegovoj maloj kosi i malo se naježim. Kažiprstom krenem lutati po borama koje se stvaraju na njegovom čelu.

„Viks." Promrmlja te mu bore postaju izraženije.

„Tu sam." Šapnem te ga poljubim u čelo. On me približi tako da nam se nosevi blago dodiruju.

Nisam mogla odoliti.

Bore nestanu te nastavi mirno spavati. Dlan postavim njemu na obraz i palcem ga mazim po istom. On samo duboko diše.

Što bi bilo da se nismo razišli tu noć? 

Što bi bilo da se nismo razišli tu noć? 

Što bi bilo da se nismo razišli tu noć? 

Sigurno nešto lijepo. Ali nažalost, nije nam to bilo suđeno.

Sklopim oči te vratim ruku na njegov vrat. Međutim, moj dlan se ubrzo vrati na vreli obraz. Začudim se malo kada me Dominic još približi.

„Paše. Nastavi." Njegov duboki glas se javi što pošalje trnce kroz cijelo moje tijelo.

Ispunim mu želju te ga nastavim maziti palcem. On jednu svoju ruku uplete u moju kosu i počne se igrati s njom.

Zna što volim.

„Moram ići." teške muke kažem nakon deset minuta „Kasnim na posao."

„Ja sam mislio da si ti šefica." Podsmjehne se.

„Jesam, ali to ne znači da se samo mogu ne pojaviti. Sigurna sam da su me Lisa i Bella već milijun puta zvale." Okrenem se prema ormariću kako bih dohvatila mobitel, ali me Dominic odmah vrati na staro mjesto.

„Viks, sinoć si imala živčani slom. Sanjala si nešto neopisivo ružno. Di bi ti danas išla?"

„Sanjam to svake noći pa svejedno uvijek idem na posao." Osjetim kako je na ovo ljuto otvorio oči.

Ja svoje i dalje držim zatvorenima.

„Prijašnje noći te nisam čuo kako se dereš."

„Zato što sam prijašnje noći stavljala traku na usta da me se ne čuje." Tiše kažem.

„Otvori oči." Naredi mi, a ja ga ne poslušam. Razočarano izdahne „Zašto mi nisi rekla?"

Sada ih otvorim „A što sam ti trebala reći? Kako mi je Sudac javio da je to čudovište pušteno na slobodu i da od tad svake noći sanjam tu noć kada me je silovao? Kako mi je obećao da to nije zadnji put da ćemo se vidjeti? Kako se toliko bojim da sam poduplala osiguranje u zgradi i kako sam poslala dvojicu grubijana da paze na Lenu u školi da joj se taj skot ne bi približio? Kako se stalno okrećem oko sebe jer mislim da me prati? Kako me misli izluđuju jer stalno nešto govore, a ja ih ne mogu zaustaviti? To sam ti trebala reći?" Gledam ga suznih očiju.

Tužno me pogleda te me zagrli. Počnem jecati u njegovom zagrljaju koji djeluje tako terapeutski na moju dušu i tijelo.

„Ne može ti ništa napraviti, Viks." poljubi me u tjeme „Neću mu to dozvoliti."