Jer zajedno smo najbolji ✔

16. "Baš mu stoje djeca."

„Imamo li sve?" Prebrojim vrećice u gepeku.

„Imamo cijelu kuhinju, ne brini." Dom ga zatvori ispred moje face.

„Jako smiješno." Prevrnem očima.

Uđemo u auto te krenemo po Drukera.

„Zašto idemo po njega?" Dom me pita dok stajemo ispred visoke staklene zgrade.

„Mama mi je rekla da se moram pobrinuti za to da Druker dođe na vrijeme. Ako ga samo nazovem i podsjetim ga, znam da će kasniti tako da je ovo najbolje." gledam kroz prozor na ulaz „A i sinoć je bio na nekom tulumu pa znam da se neće lako dignuti."

Uskoro vidimo visokog muškarca u crnom kožnjaku, crnoj majici i trapericama da izlazi iz zgrade. Gleda u pod i jedva hoda. Otvori zadnja vrata te se legne preko cijelog sjedišta.

„Jutro." Umorno pozdravi.

„Tri je, ljubavi." iz torbe mu izvadim napitak koji sam mu pripremila da se bar malo dovede u red „Popij ovo." predam mu, a on bocu samo na pod stavi.

„Odmah!" Oštrije kažem kada Dom pokrene auto.

Druker zareži te sjedne i popije zelenu tekućinu. Malo mu se život zgadio, ali popije do kraja.

Nakon provjere na ulazu i pričanja s vojnicima te vožnje do kuće, parkiramo se ispred garaže.

Izgleda da smo prvi.

Izađemo van te uposlim dečke da nose sve stvari unutra. Tu su pokloni za djecu, kolači, kiflice, umaci... svašta.

„Jesi li sigurna da je ovo dobra ideja?" Dom me nesigurno upita, a ja kimnem.

„Ne brini, sve će biti u redu." Malo ga smirim dok unosimo vrećice u kuću.

„Bok." Druker prvi pozdravi jer je prvi i ušao.

„Bracoooooo." Lena i Brian zavrište te se zalete u njega. On ih podigne i izljubi.

Ja sam sljedeća, a na kraju je Dom. Njega pozdravi samo Lena, a Brian ga samo gleda jer ga nikada nije upoznao.

Lena ih upozna te se pozdravimo s mamom i tatom.

Vidim da je Domu malo neugodno jer je ipak moj bivši, ali to dobro prikriva. Mama i tata ga normalno pozdrav kao i on njih.

„Zar smo prvi došli?" Upitam dok stavljam sve stvari koje sam donijela na pravo mjesto.

„Jeste. Bake i djedovi dolaze za pet minuta, a Dana i Shawn su na putu." Tata kaže dok pomaže nositi vrećice u kuhinju.

„Ovo je zapravo prvi put da je Ivano došao na vrijeme." Mama pikne Drukera, a on mene pogleda.

„Jel ti možeš vjerovati da ja nisam ni prag prešao, a ona se već žali?" Svi se nasmijemo na to.

„Ma znaš da te volim." Mama ode do Drukera i zagrli ga, a on joj teška srca uzvrati.

„Zašto je ovo toliko teško?" Tata pita dok u kuhinju unosi dvije velike vreće.

„Ne, ne, ne to tu. Ja ću to preuzeti." Uzmem ih te krenem po stepenicama u sobu.

„To su pokloni." Lena zaključi te se s Brianom zaleti prema meni.

„POKLONI!!" Zavrište, a ja brzo pobjegnem u sobu i stavim vreće na ormar.

„Ma di bi vas dvoje?" Primim ih i podignem u zrak. Odnesem ih dole.

„To su naši pokloni." Ljuto mi kažu.

„Dobit ćete ih kasnije." Nasmijem im se te odem s mamom u kuhinju dok su dečki u boravku.