"Samo mi nemoj reći da si pijan."- rekla sam na šta je on otvorio oči i ustao.
"Ako kažem da nisam hoćeš li mi vjerovati?"
" Ovisi."
"O čemu to?"- sjela sam pored njega i pogledala u more.
"Otkud ti u Busanu?"
Gledao je u moj profil dok sam ja gledala u more, oči su nam se srele pa je on odgovorio :
"Rodjen sam ovdje, odrastao i umro."
"Ovo je grad gdje si rodjen?"
"Mhm."
"Zato djeluješ tužno?"
"Ja ne mogu biti tužan, ne znam šta je to. Osjećam se nekako sam, pa sam te zato zvao."
"Jimin, tužan si, zato se i osjećaš sam."
"Nisam imao plan dolaziti u ovaj grad, ali evo me tu sam. "
"Zašto, ovo je najljepši grad na svijetu." - sretno sam pričala.
"Voljela bih da se nikad nisam mi selila iz njega. Ovdje je sve tako lijepo i mirno."- nastavila sam s osmijehom opisvati moj rodni grad.
"Y/N, potpisao sam."- prekinuo me.
"Ha? Šta si potpisao?"
"Papire, da više nemam roditelje."
"MOLIM? Zašto? Jimin."
"Jesam li ja toliko loš?"
"Nee."
JIMIN POV
"Hm nee"- ponovio sam za njom.
"Ubio sam cuuru pred tvojim očila. Prijetio ti da ću ti ubit pola familije, mogao te ubiti i još toliko stvari pored toga, i nisam."
"Jimin ne govorio to"- pokušavala me je tješiti ali nije znala kako, znala je i ona da sam loš i gore.
Nisam se osjećao jadno. Osjećao sam se iznerivirao, jer je ovo situacija koja nije bila pod mojoj kontrolom.
"Vidio sam mamu danas."
"Kako je prošlo?"
"Jedva me jednom pogledala, kad smo došli u ured tatinog advokada imala je spuštenu glavu cijelo vrijeme. Prva je potpisala i nije dizala glavu da me pogleda bar jednom. Bar zadnji put da me vidi kao sina, ili kao eto sad bivšeg sina. Zatim je tata popisao nakon što je rekao ' Žao mi je što ste nam natjerali na ovo gosp Jimin,' pazi to gospodine. Kada sam se nasmio na njegovu rečenicu čudno me pogledao. Nije znalo, nisu znali šta ih slijedi nakon mog potpisa. Moja mama odvijek je obožava živjeti bogato. Imali gomilu para kupovati dizajnerske stvari, tata je bilo sličan. Uvijek bi kkupovao auta i ville. Moj odvjetnik me pitao dali želim potpisati ugovor o odricanju roditesljstva. Potpisao sam. Gospodja Park kada je čula da je moj potpis gotov uzdahnula, kao da sam joj kamen sa tijela sklonio. Još uvijek me ni jednom nije pogledala. Moj odvjetnik je rekao' Molio bi vas da sačekate, gosp Park ima da vam nešto saopšti.' Oboje su stali.Znaš kako sam im rekao : ' eh s obrizom da ste me se odrekli prepostavljam da ne želite imati ništa sa mnom niti u vezi samnom- pa bih vas zamolio da sva imovima koju koristite uključivajući od kuće do kompanija do najsitinije stvaria vratite meni jer po zakonu sva imovina koju koristite je moja. Imate 3 dana da se iselite, Hvala na razumijevanju. Mama me je tad prvi put vidjela. Kada je je vidjela osjetila je izdaju a i ljutnju na sebe, pročitao sam njene emocije. Tata je rekao ' sin.. mislim Jimin ne možeš to uraditi. Mj odvjetnik je nastavio :' zapravo može, po zakonu sva imovina koju koristite je Jiminova, ukoliko za 3 dana ne izadjete iz kuće može vas tužiti."
"Istjerao si ih iz kuće."- pitala je.
"Dap. I ni sekunde mi nije žao."
"Pa gdje će oni sam biti?"
"Nit me zanima nit bilo šta"
"Jimin bio si malo preoštar."
"Znam da sam mogao bit i gori vjeruj bio bi."
pogledao sam u nju i unervozila se. Kako volim kada joj miris govori koliko je nervozna ispred mene. Volim je vidjeti zbunjenu, praviti je nervoznom i slabom. Pogledao sam je duboko u oči. Šutjela je i ona. Pogledao sam njene usne koje su me zvale ali se nisam mogao odazvati.
Y/N POV
Polako samo si počeli približavati jedno drugome, nesvjesno. Kao da nas je more vuklo jedno drugome. Nosovi su nam se dodirivali, gledali smo jedno drugome u usne i lagala bih kad bi rekla da nije bilo strasti. Kao da smo tražili trenutak da skinemo jedno drugome sve za tijela.
Njegova ruka je došla do mog lica, nježno me uhvatio. Pogledala sam u njega koji je već gledao u mene. Rukom mi je primakeo lice ka njegovom i poljubio me. Lagano, nježno kao da je time htio pokazati da mu je stalo. Odmakeo se od mene i pustio mi lice :
"I-izvini?"
Zakašljala sam se i razbila misao iz ovoga što se upravo desilo.
"khm. mm Ovaj ma ne khm uredu je."- pogledala sam na sat i bilo je pola jedan.
"Uuu kasno je trebala bi ići."- brzo sam ustala kako bih pobjegla kući, ali prije nego što sam napravila korak brzo je ustao on uhvatio me za struk i prbližio sebi.
"Gdje ćeš?"- pokušavala sam pobjeći njegov pogled ali me je pratio.
"Kući, kasno je"
"Zašto ti srce toliko lupa?"
"Prestani mi slušat otkucaje?"
"Odgovori mi."
"Ne znam, okej. Uplašio si me."
"Zašto? Bezbroj puta si mi bila ovako blizu. Tvoj miris kaže drugačije."
Teško sam gutala pa pitala:" Kako drugačije?"
"Miris tvoj mi kaže da si nervozna, tvoji otkucaji to potvrduju. Tvoja krv.."- rukom je prešao po vrati i ostavljao me bez daha. " tvoja krv vrije. Zašto je to tako?"
"J-Jimin.."- srce mi samo što nije iskočilo. Noge kao da nisam osjećala, u trbuhu neke leptirići.
"Y/N..."- rekao je i njegov dah je ostao na mojim usnama.
"Što ti se ušutila?"- glas mu je bilo tih zavodljiv, i dalje sam njegov dah osjetila.
Nisam imala snage da ga pogledam u oči. Moram ovo prekinuti. Moram doći sebi i odmaket se. Ne smijem mu dozvoliti da ima kontrolu nada mnom.
BẠN ĐANG ĐỌC
Devil's son
Lãng mạn"Tvoj miris me ubija." Ubijaš ti mene. "Spavaj sa mnom."- laganim zavodljivim glasom je rekao u moje uho. Čuvši tu rečenicu došla sam sebi, laktom sam ga udarila i odmakela od sebe.
