Luda Za Tobom(ZAVRŠENA)

15.POGLAVLJE

Koja sam ja budala, predaš se potpuno i šta dobiješ?Jedno "Drago mi je"..uuuj što ga nisam gađala čime sve mu jebem njegovo!

Spakujem dvije ,tri presvlake i pobjegnem u svoju malu kućicu na periferiji grada,tamo je moj mir i bijeg od stvarnosti.Mala drvena koliba okružena borovom šumom, a pored nje protiče potok.Moj raj na zemlji koji mi je ostavila moja nena,očeva majka.

U grupu samo proslijedim poruku da se ne brinu i potom ugasim telefon.

-Otišla sam na odmor,čujemo se kad se vratim!

-M:Ok,čuvaj se!

-I:Ok.

Ponekad je samoća najbolji lijek,moraš da sjedneš i odrediš sebi prioritete drugačije ne ide!

Pustim laganu muziku dok vozim prema svom odredištu, usput ću svratit u market i kupit potrebne stvari za par dana jer ne znam koliko bi ovo moje samoizliječenje moglo da potraje.

Otvaram vrata svoje kućice a ustajao zrak mi poželi dobrodošlicu,ne sjećam se kad sam zadnji put bila ovdje nije ni čudo. Spustim stvari na pod i požurim otvorit prozore te se vratim do auta po preostale stvari.

Dok sam sve raspremila i dovela u red već je pao mrak istuširam se,napravim pileću salatu i naspem čašu crvenog vina.

Nisam ni znala da sam bila ovoliko gladna dok nisam primjetila prazan tanjir,pa nije ni čudo ovo mi je bio prvi obrok danas.
Što bi Denis rekao,spast će mi koji gram..uff jebeni Denis dođe u misli  i kad ga čovjek ne želi!

Kako sam samo tako brzo odlijepila za njim,zar sam stvarno toliko željna ljubavi i pažnje!?
Al jebi ga on mi odgovara u svemu.
Poklanja mi svoju punu pažnju,zove me non stop,kad izađem bez njega daje mi prostora a ipak znam da je u blizini da sam sigurna,njegov pogled pun ljubavi i ne nisam ga umislila jer je isti pogled kao moj ali njegova djela govore jedno a riječi nešto sasvim drugo..nešto što me tjera da se zapitam da li sam ga vrijedna,da li toliko srljam iz veze u vezu za ljubavlju koja mi čitav moj život bježi iz ruku.Bože, zar sam ja toliko loša da me niko ne može voljeti?Ni rođeni roditelji me ne vole, ni jedan nazovi momak nikad me stvarno nije volio..koje je onda moje mjesto pod ovim nebom?Koja je moja svrha,jer ja je jebeno ne vidim!?

Razumijem i njega stvarno svim svojim srcem,ali zašto ne shvati da ja nisam kao drugi da ga jednostavno volim onakvog kakav jeste.Takvog sam ga prihvatila sa svim njegovim manama i vrlinama,s jebenim kriminalom ni to mi ne smeta pa spremna sam zbog njega da se uhvatim u koštac sa roditeljima,pod cijenu da ih nikad više ne vidim. A on..jebeno mu je drago!Kretenčina..

Obrišem rukom suze koje do sad nisam ni primjetila da padaju niz moje obraze,eto ti Majo pogledaj se još i plačeš zbog njega izgleda da su suze jedino što mi je ostalo.

Kažu da je jutro pametnije od večeri, ali ja se ne bih složila mislim da je meni i gore!
Nisam ništa pametnija nego jučer,sve mi je zbrkano u glavi i samo bih plakala.

Natjeram se da doručkujem i izađem napolje,odlučila sam da misli zaokupim uređivanjem okućnice.Možda će mi zemlja darovati spokoj koji mi je prijeko potreban!

Eh kad bi samo postojalo neko dugme koje pritisneš i samo ugasiš emocije.

Mislim da sam uzorala i komšijino dvorište al jok ni pomaka majku mu,samo se emocije smjenjuju čas bi plakala,čas sam bijesna, čas bi vrištala na sav glas ma kao da su mi osjećanja prikačena na ringišpil!

Ostavim sve i uđem da se istuširam ne mogu ni ovo više,ništa mi ne drži pažnju.

Nakon obilnog ručka jer sam naravno pomislila da bi mi i kuhanje moglo pomoći, pa sam kuhala kao za puk vojske a ne za sebe izađem da prošetam.Razgledam zelenilo i ovu ljepotu oko sebe,mahnem ponekom komšiji i nastavim dalje.Nisam nikad otišla ovoliko daleko nemam pojma ni kako sam se našla ovde skoro će mrak,okrenem se u namjeri da idem nazad ali mi za oko zapadne natpis na jednoj pa na prvi pogled brvnari ali jasno piše:"Birtija kod Bože"!Hmm što da ne!?