Luda Za Tobom(ZAVRŠENA)

1.POGLAVLJE

Sjedim u kancelariji iznad jednog od svojih klubova i s jegerom u ruci razmišljam o svom životu..

Ne znam ko su mi roditelji ostavljen sam kao beba u sirotištu i po hraniteljskim porodicama,nikad nisam imao ništa svoje pa ni odjeću u sirotištu sve je bilo tuđe ono što neko pokloni to i dobijemo.
Ni kod udomitelja nije bila ništa bolja situacija,niko me bogzna nije ni volio,čak do skoro nisam znao ni šta je to ljubav za mene stran pojam!

Moja zadnja udomiteljska porodica koja me uzela sebi kad sam imao petnaest godina se jedina potrudila da me nečemu nauče,da mi usade vrijednosti života i onoga što me okružuje.Da mi pruže koliko toliko ljubavi!
Iako kasno Nermin i Ajša koji su oboje bili prosvjetni radnici uspjeli su da me zakonski usvoje i daju mi svoje prezime, Alić prije nego sam napunio osamnaest godina.Trudio sam se svim silama da im ne pravim probleme,da budem primjer i da se ponose samnom,bio sam im dužan barem toliko.I jesu za njih sam najbolji čovjek na svijetu, ali moja druga strana i nije tako dobra ona za koju oni ne znaju.
Sa devetnaest godina sam otišao u Švicarsku trbuhom za kruhom, ali dokačio sam lakši način zarade..da bavio sam se svim i svačim s one strane zakona od utjerivanja dugova do prodaje oružja,da zna majka Ajša gdje sam iskoristio one treninge boxa odrekla bi me se.
Svemu dođe kraj pa tako i tom poglavlju mog života,nakon šest godina povukao sam se skoro iz svega iako iz tog posla nikad ne izlaziš sto posto uvijek ostaje jedan dio nije da ja tako hoću jednostavno u tom svijetu uvjek je jedna noga tu.
Vratio se u Bosnu i ovde otvorio prvu kafanu moju diku i ponos Krčmu,zatim još jednu i na kraju dva kluba jebi ga osladilo mi se,kad konačno imaš nešto svoje nešto za šta si se sam izborio!
Kroz život sam naučio da se s osmjehom i zajebancijom nosim sa svim,pa tako mnogi misle da sam budala na kvadrat, mada nešto kad razmislim i nisu daleko.

Heh,sve dok nisam upoznao luđu i od mene..crnokosu Maju!
Ta mi je žena na samo jedno veče pamet oduzela, toliko otvorenosti i srčanosti u jednoj osobi u životu svom nisam vidio.Nju mi je sam dragi Bog poslao,s njom učim šta je ljubav kako voljeti i najvažnije kako je biti voljen.
Jebi ga izgleda da sam se zaljubio!

U kancelariju upada moj drug moj brat Srđan i vraća me u stvarnost..

- Auuu, što smo sjebanii..

-Seri, seri.

- Gdje gori?-pita dok sipa i sebi jeger.

Nagnem sve iz čaše i ozbiljno progovorim:

-Skoči mi pička na nos!-ja kao ja u svemu moram da se našalim!

-Koja je trudna?-pita i valja budala od smijeha.

-Pu,pu šejtane gluho bilo ne dao mi Bog.-mada ne bi mi bilo krivo da je Maja trudna,ma o čemu ja razmišljam!

- Pa gdje zapelo onda?

Šutim i zagledam se u jednu tačku.Uzdahnem i konačno progovorim..

-Zaljubio sam se jebo te.

Šuti moj Srki jedno vrijeme i konačno progovori:

-Dobrodošao u klub!-kucne čašom o moju i istrese onaj jeger u sebe.

Oo i brat mi se zaljubio smotala ga Mia samo tako i neka je jebi ga koje su nam godine u guzici,bilo je i vrijeme.

-Smijem li znat ko je srećnica?

-Heh,Maja..

-Maja,kao crnokosa sekretarica, Mijina Maja?

-Upravo ta prijatelju.

-Auuu, pa nek nam je sa srećom prijatelju,tebi više nego meni...

Stvarno bih voljela da se posvetim više ovoj priči kao i predhodnoj ali nažalost obaveze mi ne  dozvoljavaju,pa za početak evo makar  600 riječi ❤