Novembar 1999
OSAMNAEST MJESECI NAKON BITKE U HOGWARTSU
-
Isobel je od ranih godina posmatrala Draca Malfoya.
Bila je tako radoznala, da joj je ostavljen kiseli ukus na ustima. Malo zna unutrašnjost njegovog uma. Da bar zna odakle je došlo neprijateljstvo; da li je stvarno mislio gadne uvrede koje je bacao s druge strane hodnika ljudima koje nije volio. Da li je njegov podsmijeh stvarno bio pun inata i mržnje. Niko nije bio tako intrigantan kao bijelo-plavi dječak koji je špijunirao oko dvorišta Hogwartsa sa njegovom uzdignutom glavom i s izvijenim usnama, kao da je cijeli svijet bio protiv njega. Što je, ako ćemo fer, i bio.
Ona ga je bila gledala popreko Velike Dvorane, ili iza učionice. Sada ga gleda preko ulice, polu sakrivena iza bandera i autobuskih stajališta.
Prije nego što su Isobel Young i Draco Malfoy ikada progovorili riječ medjusobno, gledala bi ga, neprestano. Neprestano preziran od strane Harry-ja i Rona, koji su smatrali Draca od treće godine nikog više od nasilnika - postala je opsesivna pokušavajući da ga razumije. Htjela je da nadje pukotinu u njegovom hladnom preživljavanju.
Sada više nego ikada, htjela je da ga razumije. Bilo je vjerovatno, mislila je, stvar koju najviše želi. Neki ljude žele pare, slavu i moć. Uspjeh. Ono što je Isobel htjela je da razumije kako neko kao Draco Malfoy može da se zaljubi u nekoga kao što je ona.
Naslonila je svoja ledja uz ciglani zid. Iza prozora trećeg sprata, pedeset metara udaljenosti, Draco je punio njegov električni kotlić na sudoperi. Ovo je bila njegova rutina u ovo doba dana. Šolja čaja posle večere, još jedna posle devet. Kada je ostajala duže, on bi uzeo još jednu šolju oko jedanaest. Veliki obožavatelj čaja. Nikada nije uspjela da ostane van ugašenih svijetla, jer Draco je namjeravao da ostane budan do bezbožnih sati i nije mogla da riskira da bude jedina osoba na ulici. Nije mogla da mu dopusti da je ugleda.
U školi - dok ga je gledala - nikada ga nije vidjela da pije čaj, tako se bar sjeća. Ovo je bilo novo.
I duža, raspuštenija kosa. I to je bilo novo. Lijepo je, i , pa - neočekivano. Malfoyevi su uglavnom dobro sredjeni. Draco je izgledao raščupano ovih dana, u malo, neprijetećem načinu. Izgledao je drugačije od Draca kojeg se ona sjeća.
Ali nije ga nikada baš znala, podsjećala je samu sebe, uzgnezdivši se u njenoj jakni. Njen dah je bio vidljiv u novembarskom vazduhu. Bez obzira koliko je pokušavala da ga razumije, uvijek je bio težak za pročitati se.
Ne, nije znala Draca Malfoya uopšte.
Draco Malfoy, kojeg se sjeća, bio je užasan, arogantan, napet. Bacao je na nju uvrede i na njene prijatelje svaki put kada bi mu se pružila prilika. Bio je sebičan. Mrzila ga je, i on je mrzio nju.
Pa ipak. . . Pa ipak.
Zgužvan u njenom struku, pocjepan, žuti, komad papira koji je govorio nešto drugačije.
Moja najdraža draga ljubavi,
Ostani malo duže.
Dao bih sve da te vratim
I nadimak. Belly. I to je mrzjela, takodje.
Bez upozorenja, Draco okrenu glavu prema prozoru. Isobel opsova i pogleda dole, praveći se da je izgubila nit na rukavici. U njenoj perifernoj viziji, zaustavio se na momenat... Onda, polako, se vratio svom čaju.
Ispusti oštar dah i požuri odavde, ka praznoj uličici u kojoj se voljela teleportirati. To je bilo dosta za danas. Stvarno bi morala da ostane dalje neko vrijeme, da bi nestale sve sumnje koje ima. Ako shvati da je bio gledan... Pa, nije znala šta bi uradila onda.
Ali opet, to je bilo ono što bi sebi rekla svaki put. Svaki put kada dodje ovdje, zakune se da neće dolaziti opet ovdje bar nedelju ili dvije. Nekad i uvjeri samu sebe da joj je ovo zadnji put ovdje, da će da ode i ostavi neuhvatljivog, zbunjenog Draca Malfoya, zauvijek.
Ali onda, uhvatila bi sebe kako je opet tu. Gledajući ga. Izvodeći ga.
Ne, ovo neće biti zadnji put.
-
-
-
-
-
obavještenje
u 17 sati na mom profilu izlazi novi fanfiction Dragi Draco, II, gdje možete nastaviti čitati xx
