Probudila sam se u jutarnjim satima da čujem kako na Dracovim vratima neko kuca.
"Draco, zašto ne dolaziš na doručak? Zvala sam te mnogo - zašto su ti vrata zaključana?"
Draco se komeša pored mene. "Dolazim, majko," on reče, tako pospano da sam bila iznenadjena da se povukla. On se prevrnu da me pogleda, mali osmijeh se pojavi na njegovoj blijedoj faci. "Dobro jutro."
"Trebaš se presvući," rekoh zabrinuto. "Ako vide da si u istoj odjeći kao sinoć-"
"Da li si stvarno zabrinuta za moju sigurnost," on me prekide, dok se njegov smiješak povećavao. "Ili je to samo izgovor da me vidiš kako se presvlačim?"
Ja porumenim. "Nedostajalo mi je ovo."
Njegove oči su zasijale i poljubi me u čelo. "I meni isto. Mislio sam da možemo da odemo negdje danas. Znaš, zato jer ne smije niko da zna da si ovdje. Možda na plaži?" Njegove oči su rasle sa nadom. "Znam da je napušteno mjesto, ne bi nas niko vidio-"
"Ne mogu." Njegov osmijeh nestade. "Izvini," rekoh, "ali ja sam došla ovdje da spasim Lunu, a ne da idem na romantične šetnje."
"Dobro," reče on kratko, izvlačeći se iz kreveta."Kako planiraš započeti?"
"Pa, ne mogu bez tvoje pomoći," odgovorih, sjedajući. "Znaš to. Kada ćemo moći da je vidimo?"
On slegne ramenima, okretajući njegova ledja ka meni i skidajući njegovu majcu sa sebe da bi obukao čistu. Mišići mu se pokazuju na njegova gola ledja. Svaka boja na njegovoj koži je nestala od kada sam ga zadnji put vidjela; njegova koža je blijeda više nego ikada. Želim da budem tu kada mu se boja bude vraćala, i izgubila, tokom ljeta i zime narednih godina.
Rukom sam mu dodirnula ledja. "Izvini," rekoh. "Šetnja zvuči prelijepo, stvarno. Ali sve više što izostavljam Lunu, sve će opasnije postati."
Gledao me je duže vrijeme, i onda stenje. "Dobro. Biće u podrumu, kao što sam rekao juče. Tu stavljaju zatvorenike prije i često ih čujem kako pričaju o tome. Nisam tamo bio dugo vremena. Ona je samo tinejdžerka, ali pretpostavljam da su i nju tamo bacili." On navuče majicu, i ja sramežljivo počeh zakopčavat dugmad za njega. "Ne možemo ići sada," nastavlja, nježnije, "ali naćićemo vremena sada. Imaju sastanak u četiri u koji ja nisam uključen. Svi će otići osim nas, tako da ako ne možemo otići sada, definitivno ćemo otići popodne. Donijet ću ti nešto sa doručka."
Samo nakon par minuta kada je Draco otišao, njegova vrata se otvoriše. Htjela sam da sidjem sa kreveta i da se sakrijem ispod, dok nisam primjetila njegovu razbarušenu bijelu- plavušavu kosu, i talas olakšanja me pokupi.
Draco potisne vrata iza njega, smiješeći se kada je vidio da sam u čučećoj poziciji. Ali sam previše zaokupljena golemom hranom na njegovim ramenima da bih brinula. Zjapim kada je spustio hranu na krevet - doza kroasana, mrvica, i razno voće na plahti. "Stvarno? Šta misliš koliko jedem?"
"Htio sam da budem spremljen," reče Draco normalno, pokupljajući jabuku koja je pala na podu. "Ali nije više to bitno. Majka me uhvatila kada sam se vraćao. Zna da si ovdje, i oni žele da te vide."
Moja vilica se spusti. "Ko su 'oni'?"
"Ma hajde," On mi ispruži ruku, vodeći me ka pustom hodniku, pa ka stepenicama dole. "Neću im dozvoliti da te povrijede."
Ali Draco je očigledno nezadovoljan, i njegovo raspoloženje se samo pogoršava kada smo ušli.
Soba je golema i raskošna - svaka površina je obložena sa zrcalnim staklom ili sa svjetlucavim bijelim mramorom, i svaki dio je očišćen do sjajnog savršenstva. Ali ono što je moje oko skrenulo pažnju su ljudi u toj prostoriji - na glavnom mjestu, bijela - plavušasta kosa nesumnjivo pripada Dracovom ocu, koji sjaji u mene. Pored njega stoji njegova žena, Narcissa Malfoy, koju sam vidjela i prije, ali sada izgleda daleko... Nervozno? Uplašeno? I osoba koja najbliže stoji pored mene, utonula njene oči koje trepću slatko kroz ogromnu, zamršenu crnu kosu, to poznato lice pripada Bellatrix Lestrange. Ona se smije.
