Kada sam bio mladji, bio sam takva osoba koja bi prezirala sva osjećanja. Nikad nisam vjerovao da svijet nas povezuje sa prvom ljubavi- ili uopšte u ljubav, zaista. Nikad nisam razumio ideju da voliš neku osobu puno da je njihova sreća izjednačena sa tvojom, i da odlučuješ o svojim postupcima na tome. Da mislite o njima dok sve radiš.
Drugačija sam osoba sada.
Kada sam te prvi put upoznao, mislio sam da si idiot. Bio sam fasciniran tobom, da, ali sam te mrzio, jer Gryffindori i Slytherini su obavezni da mrze jedne druge. Sa samo dvanaest godina bili smo bačeni u svoju sopstvenu riječ koja definiše- Gryffindorcima je rečeno da su hrabri i viteški; Slytherini lukavi i ambiciozni. Ti si dvanaestogodišnjak, ovo su tvoje najcjenjenije osobine. One će te definisati od sada. Da nije bilo tih kuća, naša priča možda nebi počela kao što jeste. Mrzio sam te , da, ali samo što sam bio prisiljen na to.
-
F L A S H B A C K
~
Kada pada snijeg, nema bolje riječi za opisati svijet nego 'bijela'. Bijela predstavlja čistoću i savršenstvo, i to je što se desi. Svi svjestski nedostaci nestaju pod jorganom savršenog bijelog snijega. Ljepota svega se odjednom pojačava.
Iako su nas upozorili da ostanemo unutra, većina školskog društva se može naći u dvorištu Hogwartsa, iskorišćavajući ledeno vrijeme igrajući se u snijegu kao djeca. Ja sam bila sa Harijem, Ronom i Hermionom, svo četvoro neprepoznatljivi u ogromnoj odjeći. Pokušavali smo napraviti snješka- Harijev prvi snješko- bez ikakve magije. Oko nas, ljudi su trčali i smijali se, pa čak koristili magiju da dočaraju nalete snijega, i male ledene zamke. Grudve su mi šaputale pored mojih ušiju, moleći me da se pridružim zabavi, ali ja sam imala jednu ne riješenu misiju: da nadjem odlične ruke za našeg snješka.
-Pridružio mi se Ron, krenula sam ka drveću, gde su neke grane pale. Sunčeva svjetlost se odbijala od puderasti snijeg, čineći ga da djeluje florescantno u svojoj bledi. Lutala sam oko slatkog scenarija, u potrazi za prikladne grane- u obliku ruke.
To je sve, dok mi ledena hladnoća nije presekla ledja.
Zavrisnula sam neprijatno, zbog čega se Ron smijao iza mene. Počela sam skupljati snijeg da mu vratim nazad, ali me je već bacio preko njegovih ledja.
" Pa ta gomila snijega?" zavratio me da bih pogledala.
" Ja- Ron- "
" Ja ću te baciti unutra. Izvini ako umreš."
" Okej, Ron, vidi-"
" Da li si spremna- da budeš- sniježni- andjeo"
" Ron."
Uzdahnuo je i pustio me. " Šta?"
"Tamo je neko gleda nas."
" Tamo je" Ron se okrenuo odma. " Gdje?"
" Gore pored mosta," pokazala sam na mračnu figuru koja stoji na ćošku kamenog zida, okrenut našem pravcu. Osoba se okrenula brzo čim sam pokazala na njega.
Ron zaškilji dramatično " Ne, izvini, ne vidim nikoga."
" Ti lažljivče."
" Oh, ja sam lažljivac, jesam li?". Zasmiješi se, hvatajući mi ruku, da bi mi odvukao pažnju od figure. " Zar nisi ti bila ta koja mi je dala lice puno snijega maloprije, govoreći da će biti zagrljaj."
