" Young!"
Sedim na obali od jednih od velikih travnjaka, sa pogledom na Veliko jezero. Prilično topao dan, bez obzira da je sredina oktobra, i vazduh je čist i svjež. Bilo bi opuštajuće da nemam toliko stvari da uradim, jer knjige oko mene grade zid ćelije. Ipak, istresirana sam koliko mogu biti, ali ovo je lijep odmor od zaokupljene biblioteke.
" Hej, Young!"
Iza mene, blizu škole, Draco se odaljio od male grupe s kojom je stajao i sada trči prema meni. Izraz mog lica je iznenadjujuće čudan kada sjede pored mene.
Ispruži ruku, dok sam lagano spuštala pogled na nju. " Hoću pomirenje."
" Pomirenje?" Gledala sam ga. " Ti nikad nisi izgovorio tu riječ."
Osmijehnu se opuštajuće. " Nisam znao da si takav stručnjak za moju ličnost."
" Ali zašto bi-" mrštim se, pokušavajući pohvatati šta se deševa. " Koja je poenta?"
" Nema poente" reče Draco mirno. " Ali zar život ne bi bio mirniji da smo u dobrim odnosima?"
Njegov sarkazam me lagano hladio. " Ne shvatam," rekoh " Nismo u nekom prank ratu zar ne? Harry i Ron se stalno svadjaju sa tobom i nikada nisi to rekao njima."
Draco suzi oči. " Uprkos tome što misliš, Potter i Weasley se ne miješaju u moj lični život, ti, da, i lično mislim da bi bilo najbolje da oboje budemo civilizovani."
Gledala sam duboko u moju knjigu. " Uredu, ali neću se rukovati sa tobom, vjerovatno si pljunuo u nju ili nešto."
" Sada, zašto bih to ikada uradio?" Nisam odgovorila, i sa mog ugla vidim da me gleda znatiželjno. " Nešto nije uredu, Young?"
" Samo jer si ti još uvijek ovdje."
" Znaš, mislim kada bih te zvao pravim imenom, možda bi stvari radile bolje." reče zamišljeno. " Kako bih volio da te zovem?"
" Da li smo mi civilizovani ili najbolji prijatelji?"
" Znaš, mislim da je Isobel previše formalno, zar ne? Šta misliš o Izzy?"
Pogledah gore po prvi put, oduševljeno. " Malfoy, gdje sve ovo dolazi?" rekoh, a moj ton je bio izčudjen baš kao što sam se osjećala. " Plašiš me."
I opet, ignoriše me. Prekrsti noge i zaškilji prema jezeru. " Iz? Izzo?"
Potiskujem osmijeh. " Nijedno."
" Pa kako bi voljela da te zovem?"
" Ja bi voljela da me nikako ne zoveš."
" Bel?"
" Ne."
" Bella?"
" Definitivno ne."
Draco iznenada ispušta nekakav glasan, prevrnuti zvuk daha. " Belly!"
Proširih moje oči, " Malfoy," rekoh; " Nećeš me zvati tim smiješnim imenom-"
" Kao savršen, zvaću te imenom koji mi se svidja," reče srećno. " Vidimo se kasnije, Belly!"
Odlazi dugim koracima, ali sa novom vrstom odskoka u koraku. Gledam ga čitavim putem, pozitivno zapanjen.
-
Uspijem preživjet cijelu nedelju, ali svaki put Draco izadje na nekom ćošku, prepun pitanja kao što su- da li si dobro - da li jedeš dovoljno - da li si hidrirana - da li si naspavana - da li nalaziš vrijeme za učenje i slobodno vrijeme - Belly, Belly, Belly, ...
Njegova pitanja me samo više stresiraju, da kažem istinu, zato što nikada neću shvatiti šta hoće da uradi i odakle sva ta lažna ljubaznost dolazi.
Novembar je proletio sa uvodjenjem novih strogih pravila i sa napornijim radom, a ja pokušavam da izbegnem Draca, ali on je sve uporniji. Većina noći provela sam pored tople vatre u zajedničkoj sobi, pokrivena u toplim i najdebljijim ćebadima, pokušavajući očajno da uradim svoj domaći rad. Sve više vremena provodimo za DA sastanke, za koje bih radije izabrala domaće u bilo koje doba dana, zato profesori misle da imamo više slobodnog vremena nego što imamo. Pritisak me čini iracionalno nervoznom.
Ove praktične noći pridružila sam se Harry-ju, Ronu, Hermioni i Nevillu.
Nevill koji je razmišljao o Herbološkom eseju oko sat vremena, iznenada podiže pogled. " Isobel, sada sam se sjetio!" reče iskreno "Zašto te je Malfoy smarao u poslednje vrijeme?"
Pocrvenila sam, a sve oči bile su uperene u mene. " Zar je?"
" Da, za vrijeme ručka!" reče Nevill iskreno opet. " Bila si na klupi i prišao ti je. Pomogao bih ti stvarno, ali sledeći čas mi je bio čas Napitka i nisam mogao da nadjem svoju svesku."
Hermione me je idalje gledala, znatiželjno. " Da li je bio zao prema tebi?" upitala je. " Obično on sam ne cilja ljude, zar ne? Uvijek su oko njega Crabbe i Goyle da mu budu telohranitelji."
" Bio je uredu," rekoh neobično, listajući drugu stranu moje sveske. Upozoravala sam sebe da ne bi trebalo da mi srce kuca ovako brzo, nemam šta da krijem od njih. " Kao uvijek bio je kao on. Inače baš je ljubazno od tebe Neville što brineš, ali nema potrebe."
Ali čim sam završila razgovor, i nastavila sa mojim radom, znala sam da oni - pogotovo Hermiona - formiraju u glavi pogrešne informacije i ideje o meni i Dracu. Ali koliko god mrzjela da priznam, da možda, ali samo malo možda, jesu upravu.
-
-
-
-
VELIKE stvari dolaze!!!
