"Rekoh," Nevill reče brzo, gledajući očajno u mene pa u Alectu, "Rekoh kada sam ja -kada sam ja polomio staklo-"
Alecta gmizajući dovuče se do mene kao neka životinja koja vreba svoj plen. " Pomislih zašto si ti tako tiha danas, Princezo?"
"Pa šta?" promrmljah.
"Pa šta? Ti si tako odlučila da sjedneš iza i da tvoji prijatelji preuzmu krivicu tvog ponašanja, zar ne?"
"To nije istina," zaustavi je Nevill opet. "Zakoračila bi ona napred da smo joj dozvolili -"
"Šta ćeš da uradiš?" pitala sam Alectu. "Izbaciti me? Ili ćeš me natjerati da iskoristim Cruciatus kletvu na nekom nevinom djetetu? Šta više voliš?"
Smrtno je blizu mene, smijajući mi se u facu, dok kezi svoje žute zube prema meni. "Neću te poslati kod budale Hagrida, sa ostalim prijateljima, to je sigurno." ona se podsmeva.
"On nije budala," rekoh nadmeno. Već sam shvatila da cijeli razred se utišao, slušajući šta pričamo. "Uradi šta god hoćeš, ne mogu brinuti manje."
Alecta uzdahnu dramatično. Njen dah užasno smrdi. "Imala sam veće nade za tebe na početku godine Young, jer sam mislila kako ti je otac pao-"
Već je probadam pogledom. "Ne unosi mog oca u ovo."
"Zašto ne? Zato jer zna da su Normalci ološi a ti ne?"
"Zato jer je mrtav."
Alecta se nije ni pomjerila. Čula sam kako Draco uzdahnu. "Ispada da si ustvari arogantna i samopouzdana baš kao i Longbottom,"reče Alecta skretajući hladan pogled na Nevilla, koji je stiskao pesnice. "Očigledno te otac nije vaspitao kako treba, Young."
"Nisi ga ni znala."
"Pa mislim da je očigledno, ako si prijatelj sa nekim kao Longbottom. Očigledno je tvoj otac negde promakao. Ili je možda to Normalska krv sa majčine strane. Je li?"
"Zašto te to interesuje toliko?" pitah ljutito.
"Oh, mogu sama reći ko ima Normalsku krv." odgovori Alecta prozračno. Dodirnu se rukom po glavi. "Utiče na njih."
"Oh jel?" reče Nevill, očigledno ne može da obuzda sebe više. "Koliko ste vi i vaš brat Normalske krvi dobili, onda?"
Sa glasnim mahom i nekoliko glasova protesta, Alecto presječe kroz vazduh sa njenim štapom, i odjednom, krv poče da lije iz Nevillovog lijevog obraza. On zastenja i pade naprijed, hvatajući se, i shvatila sam da sam skočila, jer moja stolica je zveknula na pod, i moj štapić je u mojoj ruci.
"Šta ćeš da uradiš, Princezo?" Alecta zapita, dok su njene grudi uzdisale. "Tući ćeš se?" Ona pogleda u Nevilla, vatra izvliva iz njenih očiju. "Izlazite!" ona zavika odjednom, nije se ni okrenula ka razredu. "Čas otkazan! Odlazite! Longbottom ostaje!"
Svi skočiše na noge, nestrpljivi da napuste Alectu dok je bijesna. "Šališ se?" pitala sam je, dok sam prolazila kroz djake. "Gledaj šta si uradila! Mora da ide u bolničko krilo!"
Alecta zabada njen štapić u moje grlo. "Izlazi, Young," povika, " Ili će tebi trebati bolničko krilo."
Mogu da osjetim Dracov pogled na meni cijelim putem do vrata učionice, kada smo obadvoje došli do kraja učionice stao je korak ispred mene. Kada su ispraznili skoro svi učionicu i gomila kada je nestala, on poče da se kovitla oko mene.
"Koji pakao je to bio?" Njegovi blijedi obrazi bili su ispunjeni ljutnjom, njegovi zglobovi prstiju su bijedi. Kada sam ga pogledala, opet poče: " Znaš koliko su opasni Carrowsovi, a ti idalje oko njih dvoje se nabijaš. Jesi li poludjela?"
Zatreptala sam, idalje pokušavajući da registrujem Alectov napad maloprije. " Ti- Ti si ljut na mene? Da li si ti čuo šta je govorila?"
"Ljut sam na tebe jer ti ne možeš da prihvatiš nijednu kritiku, jer oduvijek moraš imati potrebu da uzvratiš!" On odmah pomiče kosu koja mu je pala preko očiju. "Kad bi ti mogla sjesti tamo kao normalna osoba, i da ne budeš obrambena stalno-"
"Obrambena?" rekoh nepoverljivo. "I kritike? Tako ti to zoveš? To je bilo verbalno nasilje unutra, imala sam svako pravo da se branim!"
"Stavljaš sebe u opasnost," reče Draco iritantno, "Ne bi te dirali toliko puno da ti nisi nisi- nisi toliko hrabra oko svega."
"Oh, a šta ti znaš?" rekoh, gledajući u njega. Opet sam svratila pogled ka vratima, zabrinuto, čekajući da Nevill izadje napokon da znam da je u redu. "Mogu se kladiti da si najbolji prijatelj sa Carrowsovima-"
"Baš tako," reče Draco, približavajući mi se. "Znam ih, i znam za šta su sposobni. Bili su te noći, na Astronomskom tornju. Ne shvataš, oni su nemilosrdni. Mogli su te ubiti-"
Počnem se rugat. "Ali ne bi me ubila tamo u učionici, ne budi smiješan. Izvini podsjeti me zašto ti uopšte brineš?"
Draco se odmakne istog trenutka. "Ne brinem se, očigledno. Ali kada bi tvoj dečko obavljao bolji posao u štićenju tebe, ne bih onda morao ja intervinirati."
"Moj novi-" započeh. "Da li misliš na Nevilla? Čekaj, da li si ti ljubomoran na Nevilla?" Dracova faca utonu, a ja nastavih. "Nevill, nekog kog si ti maltretirao od prvog dana! Ne mogu da vjerujem, biće tako sretan kada mu kažem-"
"Nemoj laskati sebi, ili Longbottomu," on me prekide, i njegov glas postade hladan. "Moja dužnost je da vidim da Carrowsovi ostanu ovdje što duže, i ako neka budala to upropasti, biće u nevolji."
Moje grlo postade suvo. Možda sam pogriješila. "Pa, ja nisam tvoja odgovornost," odgovorih ravnomjerno, naslanjajući se na Alectova vrata. "Tako da nemoj mi govoriti šta da radim."
Draco me pogleda. "Ti si nemoguća." reče on grubo. "Slušaj me, Kraljice- Young. Znam da ti je teško, da prevazidješ smrt tvog oca, ali ne možeš bijes da izbacuješ na ljude koji su opasni kao-"
Draco posustaje kada je vidio izraz mog lica. "Da prevazidjem njegovu smrt?" rekoh polako, nepovjerljivo. Sada, nemam želju da obuzdam bijes koja se skupljala u meni. "Jesi ozbiljan? Tvoj otac je bio u Azkabanu, Malfoy. I sigurna sam da ti je bilo teško, obadvojici, i žao mi je što se to desilo. Moj otac je mrtav. On je nestao zauvijek, i nikada neću imati priliku da ga vidim. Neću ja da 'prevazidjem' njegovu smrt, samo ću morati da naučim kako se snaći sa tim." Suza mi se spusti niz obraz, i obrišem je brzo, osramoćeno. "Ti i ja smo jedva razgovarali u poslednjih godinu dana, tako da se nemoj pretvarati da znaš šta se dešava u mom životu. Jer ne znaš više."
Dracovo lice poblijedi skroz. "To nije ono što sam mislio."
"Oh, stvarno?"
"Ono što sam mislio je, da moraš da stojiš što dalje od nevolje. I da je prestaneš stvarati, takodje."
"I ja što mislim je, da prekineš mi govoriti šta moram da radim!"
Dracova vilica se stisnula. "Ti stvarno- ti stvarno ne shvataš, zar ne?"
Ja prekrstim ruke čvrsto. "Šta ne shvatam?"
"Zaboravi," on predje rukom kroz svoju kosu. "Zaboravi da sam išta rekao."
Vrata se otvoriše i ja posrnem nazad, okretajući se licem u lice sa Nevillom. Pukotina u njegovom obrazu idalje krvari i izgleda krajnje očajno. Uhvatim njegovu ruku u moju u neuspješnoj nadi da ga oraspoložim. Nakon tog vremena, okrenem se opet, Draco je već nestao.
-
-
-
-
-
šta mislite o ovoj 'takozvanoj' svadji o belly i dracu? xoxo
