Kada je počeo termin vratila sam se u Hogwartsu, i počela da vježbam odmah. O.W.L.S ispiti su jako blizu, i zbog toga svaki dan moram da učim i vježbam i to me stresira. Osjećam se kao da padam nazad, a šta sa D.A., samo se nadam da ću sve ispite stići.
Jednog uzburkanog dana, sjedila sam sa Ginny u biblioteci, koja je došla samo da uradi domaći; i to je nešto što joj zavidim ove godine. Ja radim na eseju za napitke, ali je prosto nemoguće. Napitci su jedni od mojih najgorih predmeta- i naravno nešto još gore- Snape me je prozvao na času. Pokušavam sve od sebe da dam da ne budem toliko loša. Nakon nekog vremena, Ginny me gurne "Iz", šapuće. " Zašto Malfoy gleda u tebe?" Nagne se bliže. "Opet?"
Osjetih kako mi se lice zagrija. "Šta?" Gledala sam unaokolo biblioteke dok nisam vidjela Malfoya. Koji se izležava na svojoj stolici- oči su ga besramno uputile ka meni. Skrenula sam pogled odmah, a moje srce lupalo je zastrašujuće.
"Mislim da je ovo treći put kako sam ga vidjela ove nedelje." Ginny me pogleda ozbiljno, a crvena kosa spuštala joj se na lice. " Ako te smara ili uznemirava, rado ću ti pomoći sa jednom čarolijom ili više."
Protresoh glavom i podignuh pero. " Vjerovatno je samo slučajnost, Gin." rekla sam. "Ne brini."
Kada je Ginny otišla nakon nekog vremena, počela sam tražiti još knjiga za moj esej. Nigdje ne stižem sa učenjem, a nadam se dobroj ocjeni, trebaće mi neka inspiracija.
Pokupila sam već treću knjigu, kada se Draco pojavio iza mojih ledja. "Dobar dan," reče veselo. Odgovorih mu nešto nalik gundjanju, ali on to izgnorisa. " Kako je bilo ostatak Božića?"
" Dobro, tvoje?"
Nagne se bliže, a ruka mu se spusti na sto. " Šta si uzela?"
Pogledah ga. " To se ne tiče, tebe."
" Baš je hladno, da li je tebi?" reče bockajući mi moju ruku. Pogledah ga. " Zašto si danas takva?"
"Pričaš sa mnom."
Draco bruji. " Bila si dosta pričljivija na žurci, znaš?"
"Valjda sam bila dobro raspoložena."
" Da li si sada neraspoložena?"
"Da."
" Zašto?"
" Ne tiče te se."
" Znaš Belly," započe Draco, i ja ga pogledam. " Ne mogu nastaviti biti dobar prema tebi ako samo jedno učestvuje u tome, trebaće mi pomoć, ili"- uzdahnu- " Ću morati opet biti zao prema tebi."
" Uredu." rekoh davajući mu moj najgori pogled. Uzvrati malim smiješkom. " Kako je bio tvoj Božić, Malfoy?"
"Veoma dobro, hvala." reče, savijajući bradu, kao da razmišlja o tome. Uzvratih osmijehom. " Dosta tihog vremena, dosta iznenadjenja." naginje se naprijed- " I kakve poklone si dobila, Belly?" Moja ruka se zaustavi prema polici, u kojoj sam krenula uzeti knjigu. Draco me uhvati nježno za rame i okrenu me prema njemu, ali ja se trznem. Podigne ruke. " Samo sam htio da vidim, -" nasloni se, cereći se, i gledajući na moj vrat. " Tu, stvar."
Nastavila sam ga gledati. Zaboravila sam da je ogrlica okrenuta prema njemu, i osjećala sam se jako osramoćeno jer me je uhvatio. "Uh, da", mucam. " Zašto..?"
" Rekla si mi da budem fin." odgovori jednostavno.
Protresoh glavu. " Nevjerovatno, stvarno si preskup za sebe, znaš? Ako misliš da dobrotu možeš kupiti skupim stvarima, onda ću ti rado vratiti tvoju ogrlicu." Prevrnuh kosu naprijed, pokušavajući maknuti ogrlicu sa svog vrata.
Protrese glavom začudjeno. " Nisam to htio da kažem Young, ja- hej!" Maknuo je moju ruku nježno sa ogrlice, i kao normalno, trznuh svoju ruku. Nasmiješi se.
Koža mi se naježi odjednom, a moja ruka koju je dotakao, zatrnula je jezivo. Stisnem vilicu, i skrenem pogled sa njega i pogledam opet na knjige koje su ispred mene, pokušavajući da uvjerim sebe da je moje ponašanje ovakvo zbog njegovog nepoznatog dodira.
" Pa, čuo sam da imaš problema sa napitcima."
Uzdahnuh. " Super, super. Drago mi je što znaš."
" Znaš, da sam dobar u napitcima."
" Baš sam srećna zbog tebe."
" Mogu ti uvijek pomoći."
"Radije bih pala napitke."
Draco ne odgovori ništa. Ustvari, sjedne na stolicu malo duže vrijeme, gledajući kako uzimam još knjiga. Ali nešto što on nije znao je da ja ne mogu da se usredotočim dok me on gleda- previše je ometajuće. Nakon nekoliko pokušaja okretanja, odjednom se okrenuh prema njemu neočekivano.
" Šta hoćeš, Malfoy?"
Pretvara se kako je mnogo zauzet. " Samo stojim ovdje."
Lupih knjigama od sto. " Hoćeš li prestati? Ne znam šta sam ti uradila, ali ti si me očigledno u nešto uvalio- i pokušavaš da uradiš nešto. Ne znam šta, ali kupovanje poklona, i ova nezrela ljubaznost i.." prekidoh. Draco je izgledao napeto, a on me gleda sa tim nevinim smiješkom, na njegovom nevaljalom licu. Uzdahunh duboko. " Osjećam se kao da mi se rugaš, i zamolila bih te da prestaneš."
" Ne rugam ti se." odgovori Draco sa većim osmijehom. " Samo mislim da si interesantna."
Prvi put savladala sam taj osjećaj, i po prvi put vjerovala sam mu šta je rekao, tako se osjećalo. Rugam se glasno. " To je najgluplja stvar koju sam ikada čula." Ali Dracov osmijeh nije nestao, tjerao me da se udaljim korak nazad, osjećajući se uplašeno. I zato jer sam bila zbunjena i uplašena, i bila sam u šoku u tom vremenu, rekoh, prije nego što zaustavim sebe. " Mislim da moj dečko ne bi bio jako zadovoljan time što govoriš."
Naravno, njegov osmijeh potonu brže nego ikad. " Ko?"
" Moj dečko, Ron." rekoh lažući kroz zube. " Ali zašto ti brineš?"
"Naravno da ne brinem." reče kiselo. Smeje se gadno. " Izvini ako moram da te razočaram, ali ja nemam nikakva osjećanja prema tebi, ako si na to mislila, Young. Ja imam veće standarde od tvojih slatkih izdajica krvi."
On je kao bomba, ljudska bomba. U jednom trenutku je ljubazan; previše ljubazan, a u drugom zloban i grozan, izbacuje riječi iz sebe koje ja mislim i da ne misli on tako. Ali izlazi iz prostorije, ostavljajući me u biblioteku, bez daha; stojeći sama i hvatajući se glomazno, noseći knjige pri vratu, znam jednu stvar za koju sam sigurna: fascinirana sam njim, šta god se desilo ili ne.
