Klinci (završena)

Nije mi vjerovala...

Igor je sjedio onako kako ga je Lena ostavila. Televizor koji je bio upaljen nije ga zanimao ni najmanje. Imao je mobitel u ruci, no samo je gledao slike. Slike Lene za koje ona nije ni znala da ih ima. Slike koje je on uslikao kada je prvi puta bio s njom, slike s plesa. Leninih slika s plesa bilo je najviše. Smiješak mu se nije skidao s lica.

- Što to gledaš? - čuo je Lenin glas. Bila je na ulazu i prilazila mu bliže.

- Tebe. - odgovorio joj je i okrenuo joj mobitel kada je sjela kraj njega.

- Wow slike s plesa. - nasmijala se. - Kako to da ih imaš?

- Pa - zastao je i nasmijao se. - bio sam toliko lijep da sam se morao slikati, a ti si upala u kadar.

- Ajd ne laži. - rekla je kroz smijeh listajući mu po slikama. - De mi mob. - Igor joj je bez prigovora dao mobitel. Lena je upalila kameru i nasmijala se. - Reci žaba!

Igor ju je pogledao i nasmijao se što njenom 'reci žaba', a što njoj samoj. Lena je uslikala puno slika i onda se okrenula prema Igoru i poljubila ga u obraz i to uslikala. Igor je na tim slikama imao smiješak još ljepši no inače. Kada je i tako nekoliko slika uslikala, naslonila se na njegovo rame i rekla:

- Ajde da vidimo! - pogledali su se i nasmijali.

Listali su po slikama i gledali ih. Kada su došli do ovih slika gdje ga je ljubila Igor joj je uzeo mobitel iz ruke i postavio jednu od tih za pozadinsku sliku.

- Stvarno? - rekla je kroz smijeh.

- Da, najstvarnije. 'Oćeš izabrati film od onih koje sam donio ili me planiraš slikati cijelo vrijeme?

- Hmmm, mogla bi vidjeti filmove. - rekla je i nagnula se preko Igora koji je sjedio kako bi dosegla filmove koji su ležali na drugoj strani. Igor je samo promatrao njeno tijelo. - Pfffff, zašto si donio ove ljubiće? - rekla je i bacila neke filmove na pod pa se naslonila na njegovo rame. - Ovaj sam gledala, užasan je. - on se je nasmijao. Ona se okrenula prema njemu. - Ajmo gledati sve Harry Pottere redom! - rekla je i napravila neku slatku facu, no Igoru je ona uvijek bila slatka.

- Može naravno, ali nisam to donio...

- Ništa ne brini. - rekla je i skočila s kauča. - S neta ćemo gledati. - odjurila je u onu sobu gdje je ostavila laptop.

Kada je ušla u sobu morala je upaliti svijetlo da vidi. Došla je do poklopljenog laptopa sto je ostao na stolu. Na njemu je bio papirić s ovom porukom:

" Oprosti ako sam te poljupcem iznenadio, povrijedio ili bilo što drugo, no to mi nikada nije bila namjera. Samo sam ti htio pokazati koliko mi značiš.

Josip❤"

Nasmijala se i neko je vrijeme držala papirić u ruci. Razmišljala je da ga zgužva i baci ili da ga zapali pa popeo baci. Što da s njim napravi? Pročitala je poruku još nekoliko puta. Pogledom je zahvatila i laptop. Sjetila se Igora i zgužvala je papir i bacila na pod. Uzela je laptop i odjurila Igoru. On je sjedio na krevetu i čekao nju. Ništa drugo nije radio, ali baš ništa. Kada ju je vidio nasmijao se. Gledao ju je kako spretno spaja laptop s TV-om. Za nekoliko trenutaka laptop je bio spojen. Lena je otišla na neku stranicu na internetu i pustila prvi film HP-a. Vratila se kod Igora i naslonila je glavu na njega. On ju je povukao bliže i zagrlio. Gledali su u tišini film, jedino bi tu i tamo Lena otkomentirala kako ta scena nije ista kao u knjizi na što bi se Igor nasmijao. Otvoreni prozor sa strane kuhinje upuhivao je noćni proljetni zrak. Van prozora bila je sjena. Sjenka. Ne primijećena ni od kog, ali je bila tu i promatrala Lenu i Igora. Josip je sjedio na drvetu i gledao u njih. Nije mogao vjerovati da ga je otjerala zbog njega. Poštivao je njezinu odluku, ako je ona tako htjela, tako je moralo i biti. Ako ona nešto želi, a on to može napraviti to mora tako biti. Napravit će sve za nju. Začuo je šuštanje grana i onda ga je netko lupio po ramenu. Podigao je pogled s Lene i Igora i vidio svog prijatelja. Nije imao jako tijelo, ali je bio vrlo zgodan. Imao je crnu gustu kosu i plave oči.

- Zar nisi joj rekao? - pitao ga je.

- Jesam, ali mi nije vjerovala... No bilo je kao što sam i rekao da će biti, da mi neće vjerovati.- rekao je i žalosno uzdahnuo. - Zapravo bilo je još gore. Ne samo da mi ne vjeruje, nego sumnja u naše postojanje. Što će tek bit kad joj kažem za drugi dio? - pogledao je plavookog prijatelja.

- Ne znam. Čuj oćemo ovog krelaca dočekati pa ga... um, znaš?

- Ne, on je njen izbor i takvo što iako bi joj otvorilo oči, uništilo bi ju iznutra. Za sada nećemo još ništa dok ne sazna drugi dio. Mislim da bi joj to Helena najbolje rekla. Idemo. - rekao je Josip i okrenuo se i otišao, a za njime i njegov vampirski prijatelj.