Najljepša cura u školi

895 66 8
                                    

Trčala je šumom. Sunce je bilo na sutonu i bacalo je narančasto crvene zrake koje su se pokušavale probijati kroz gusto granje visokog drveća. Nije se obazirala na ono što se događa oko nje. Trčala je kao da je to zadnje što mora napraviti. Znala je da bježi od nečeg, nije bila svjesna čega. Zastala je i pokušala smiriti svoj dah, smiriti svoj puls. Začula je njoj slijeva zavijanje vukova, počela je trčati u desno još brže no prije. Pala joj je kapuljača s lica. Lenina plava kosa bila je još svjetlija no inače, a njezine nježne usne bile su krvavo crvene, s usana joj je kapala krv. Osjetila je miris i okus krvi. Obrisala je rukom usta i na njezinoj podlaktici ostalo je krvi. Gledala je u to, nije joj bilo jasno, no trčala je i dalje. Kada je podignula pogled sa svoje podlaktice, vidjela je kako je pred nju skočio netko... Neki čovjek, muškarac... Dečko? Izgledao joj je poznato, usporila je korak i prišla mu. Stavio je svoju ruku na njeno lice i povukao njezine usne prema svojima, poljubio ju je. To je bio Josip. Samo njegov poljubac je takav, strastven.Dok je još bila u poljupcu s njim netko ju je povukao nazad i gurnuo na pod. Gledala je, a nije vidjela nikoga, samo je čula piskutavi ženski glas "Zgrabite ju neprijatelji moji. Neprijatelj vašeg neprijatelja je vaš prijatelj.". Čula je pucketanje grančica s lijeva i s desna.Okrenula se Josip se borio protiv nekog dečka, nije znala tko je on. Osjetila je bol u desnoj ruci, veliki vuk ju je ugrizao. Josip je trčao do nje odbio vuka, ali ga je onaj dečko opet zgrabio i otkinuo mu glavu. Vuk se vratio i zagrizao Lenu.

Probudila se sva zadihana. Gledala je po sobi i kada je vidjela Igora samo ga je nježno zagrlila i tiho prošaptala:
- Ne puštaj me. Nemoj, molim te. - na to ju je on samo zagrlio još jače.

- Nisam ni planirao. - rekao je i nasmijao se, ona je osjetila njegov dah na svome vratu i samo se nasmijala. - Što je bilo prošaptao je?

- Noćna mora, ništa više. - tiho mu je rekla, a da se nije ni pomaknula.

- Ufff, ja sam se već uplašio da je problem u meni. - rekao je i opet se nasmijao, a ona je osjetila njegov dah koji joj je odgovarao.

- Tvoj dah... - rekla je i nastavila kroz smijeh - je na pravom mjestu.

- Aha, a što bi bilo kada bih napravio ovo? - rekao je i poljubio je njezin vrat. Zadrhtala je od poljupca.

- You're doing it right! - rekla je i nasmijala se na što je on još jednom poljubio njezin vrat. - Kako to da sam tu? Kako to da si i ti tu? Je l' Tamara došla kući? - rekla je i okrenula lice prema Igoru.

- Ja sam te donio u tvoju sobu, jer je Tamara bila došla kući i rekla mi da te odnesem gore i rekla je da mogu ostati uz tebe dok se ne probudiš. - rekao je i počešao se po zatiljku što je Leni bilo slatko jer je time pokazivao svoju nervozu.

- Kad je došla?

- Oko 2-3 ujutro. Je l' ti smeta što sam ostao?

- Ne, drago mi je što si ostao. - rekla je. - Ostani tu idem dolje po laptop i neš' za jest. Dođem odmah!

Skoro odmah je izašla i brzim korakom sišla u dnevnu sobu gdje je ostavila laptop. Vidjela je Tamaru koja je zaspala dok je gledala TV, Lena ju je pokrila i zagrlila. Uzela je laptop koji je još uvijek stajao spojen kao i sinoć. Stavila ga je pod ruku i naglo se okrenula i otišla u onu prostoriju od jučer. Stavila je laptop na stol i sagnula se ispod stola i nešto tražila. Kada je pod prstima osjetila onaj papir na kojem je pisala Josipova poruka uzela ga je i pročitala opet. Otvorila je CD ulaz od laptopa i složeni papir stavila u njega. Zatvorila je laptop i uzela ga i otišla kod Igora. Lijevom rukom je pomaknula stvari sa stola, od kojih su neke pale na pod na što se Igor ustao i pokupio ih. Kada je spustila laptop na stol, on je stavio stvari na drugu stranu stola i zagrlio ju s leđa i opet izdahnuo na njezin vrat. Ona se nasmijala. Uzela je svoj mobitel sa stola i pogledala koliko je sati.

- Danas je nedjelja! - rekla je panično i okrenula se.

- Da, danas je nedjelja. - rekao joj je i smijao se njezinoj reakciji. - Ajde idemo na sladoled sad. - rekao je i uhvatio njenu ruku.

- Čeeeeeekaaaaj. Nisam se obukla, ni spremila, ni zube oprala ni ništa. - rekla je i nasmijala se.

- Pfff, lijepa si i ovako i onako, a i ne bih htio da budeš prelijepa da... Ma ništa. - rekao je i podigao ju preko ramena kao vreću krumpira. Otišao je s njom dolje.

- Zašto ne bi htio da budem prelijepa? - rekla je uvrijeđeno, a on se samo nasmijao i spustio ju pred izlaznim vratima gdje su bile njihove patike.

- Onda bi se svi okretali za tobom, mislim već to rade... posebice na plesu dok smo bili. - govorio je dok su se obuvali.

- Tko je što govorio?

- Da si najljepša cura u školi, i... da ti Ela nije ravna i da si bila blijeda, ali da je tebi to prelijepo stajalo i... Ma nije bitno. - rekao je i nasmijao se i opet ju uhvatio za ruku. Tako su izašli. 

Klinci (završena)Where stories live. Discover now