Klinci (završena)

Uoči plesa

Idući dan je bionenastavni dan u cijeloj školi. Sve generacije su imale zajednički plesnjak.Taj dan Lena se probudila kasnije nego inače i kako nije imala nastavu odlučilaje otići kod mame na posao. Dok je još ležala u svom krevetu pogledom jegledala po sobi što obući i što prije otići da se isto tako brzo može i vratitikako joj Josipa ne bi prigovarala da nije spremna, da kasni, da neće stići navrijeme, da Josipa neće upoznat njezinu pratnju. Preko stolice je vidjelaprebačene duge uske tamno plave jeans hlače. Ni sekundu nije razmišljala, jerveć su bile na njoj. Uzela je prvumajicu koju je vidjela. Bila je to crna majica kratkih rukava sa znakom odHorde iz World of Warcrafta. Za nekoliko trenutaka već je imala i svezaneConversice na nogama. Dugu svijetlo plavu, ravnu kosu nije bila ni počešljalasamo ju nabrzinu zavezala u visoki konjski rep dok je izlazila iz kuće ivikala:- Bok mama, vratim se zadva sata! Kako danas nije morala nipogledati školu, uputila se drugim putem. Put nije bio mnogo duži, ali je bioneizmjerno ljepši. Nije bila jedna strana uz najprometniju cestu u gradu, drugauz sumu. Nego kroz park u kojemu je bilo čempresa s jedne i druge strane kojisu odvajali stazu od trave i nisu dozvoljavali gaženje po travi. Miris u tom parku,nije imao smoga uopće. Kao da se ne nalazi u gradu, bio je čist, prirodan, kaonegdje nasred šume. Djeca su se igrala u parku, njima nije smetalo što je petaki oko 10 sati ujutro. Kao da su upijali svaku zraku sunca i valove zraka kojebi vjetar tu i tamo nanosio na njih. Lena se nije obazirala ni na što drugoosim na miris prirode, koji je ispunjavao cijelo njezino tijelo nekompritajenom srećom. Došla je do jedne zgrade u centru grada. Imala je ulaz sruba glavnog trga. U toj zgradi je bila gradska knjižnica. Mjesto koje je onajoš kao mala obožavala. Sve što je mogla zamisliti, a da je bilo nepostojećeili nerealno nalazila je ovdje, u knjigama. Ušla je u knjižnicu, samo što nijeušla u nutrašnji dio, već je samo ušla u zgradu knjižnice. Da bi ušla u knjižnicumorala se popeti na stepenice pa samo otvoriti vrata, ali umjesto toga, ona jeotvorila vrata lijevo. I izašla u dvorište zgrade. Dvorište je bilo obraslo,neuređivano, kao da se ne nalazi uz knjižnicu. No ni jedan prozor nije gledaoiz knjižnice prema tu, a vrata kroz koja je prošla bila su iste boje kao i zid,samo je osvjetljenje u tom hodnikuočajno. Ne vidiš ništa osim ulaza u knjižnicu. Sada je prošla kroz još nekavrata i našla se u istoj prostoriji gdje je jučer zatekla Igora. Opet je bioovdje. Kada ju je vidjeo nasmijao joj se.- Eeeeej, pa kako si? Dimi je mama? - rekla je Lena.- Toliko malo interesa zamene, kad nećeš čekati ni da ti odgovorim nego odmah pitaš gdje ti je mama. -rekao je i nasmijao se. - Iza je. - odgovorio joj je, no ona je došla bliženjemu i sjela kraj njega.- Kako si? Što ima novogkod tebe? - rekla je Lena mrtvo ozbiljno.- Dobro sam, hvala napitanju. - rekao je i pogledao ju u oči dok su mu usne bile složene u smiješak.- Nema ništa novog. Nego reci mi, danas kada i gdje trebam doći po tebe?- Ja sam mislila da senađemo pred školom ili na kod one klupe. - Ako sam tražio da te vodim na ples, onda te želimdoslovce odvesti i vratiti kući, da se Tamara ne boji. - rekao je ne mogavšiskinuti osmijeh s lica, što Leni nije smetalo.- Mislila sam da bi tibilo lakše ovako...- rekla je krenula objašnjavati no Igor ju je prekinuo:- Neka mi je teže. Štoteže može. Jači izazov, to meni draže. - na te Igorove riječi, Lena ga jepogledala i malo se udaljila od njega.- Dobro, ako želi težeonda će tako i biti. - rekla je i nasmijala se i uzela neki blok sa stola. - Jel' imaš kemijsku?- Evo. - rekao jepružajući joj kemijsku olovku koju je ona prihvatila i napisala nešto na papir.- Jer si rekao teže tobolje. Ovo su koordinate moje kuće, a vrijeme je napisano u binarnom obliku.Have fun. - rekla je, nasmijala mu se i pružila papir. ***Začulo se zvono navratima. Lena je požurila kako Tamara ne bi otvorila vrata. Na vratima jestajao Igor. Bio je jako zgodan. Njegova crna, odnosno tamno smeđa kosa bila jeuredno namještena. Njegove crne oči su blistale, a njegova široka ramena kojasu odavala nevjerojatnu građu njegovog tijela bila su prikrivena bijelomkošuljom i crnim šakom. Bio je u odijelu. Izgledao je još ljepše nego inače.Njegovo lijepo lice prekrio je prekrasan osmijeh upućen Leni koja je stajalanasuprot njemu. Njezina duga svijetlo plava ravna kosa spuštala joj se neštoispod golih ramena. Njezina crna haljina dosezala joj je do sredine bedara.Bila je uska, priljubljena uz njeno savršeno tijelo, a tek se na kukovimalagano sirila. Imala je ramenice, samo što su joj nisu prekrivale gornji dioramena na kojima je počivala kosa. Igor ju je zadivljeno promatrao kada jespustio pogled na njezine noge. Imala je vrlo lijepe noge, no imala je starkena stopalima sto je narušavalo njezin 'seksistički' izgled. Nije to htiomijenjati, ipak je to bila ona. Samo se nasmijao njezinom izboru obuće i vratiopogled na njezino lice. Bila je našminkana. Imala je crnu olovku koja jeisticala zelenilo u njezinim očima, imala je maskaru i žarko crveni ruž koji jesavršeno pristajao uz njen oblik lica, usana pa i boju kose. Njezin nježnobijeli vrat imao je oko sebe srebrni lančić na kojemu je visjela srebrnarastvorena ruža.- Izgledaš izrazitolijepo. - prvi je prozborio Igor.- Hvala, a ni ti nisi los.- rekla je i nasmijala se, na sto se nasmijao i on.U tome trenutku sepojavila Tamara na vratima koja su odjeljivala hodnik od dnevne sobe. Bila jeto srednje visoka zena u kasnim tridesetima. Njezina duga, valovita i gustasmeđa kosa bila je svezana u neurednu pundžu, na sebi je imala pregačuzaprljanu brašnom, pekla je kolače jer je sutra zabava na poslu gdje je svatkozadužen za nešto drugo.- Bok ja sam Tamara. -rekla je i pružila Igoru ruku koju je on spretno primio i srdačno stisnuo. - Jasam Lenina mama. - rekla je posve prirodno, kao da je to potpuna istina.- Ja sam Igor. - rekao jene obazirući se na Tamarinu laž, s kojom je navikla živjeti da joj je topostala zbilja. - Ja sam Lenina pratnja. - rekao je, slatko se nasmijao ipogledao prema Leni.- Drago mi je da sam teupoznala. - rekla je sa smiješkom i zastala kao da se nečeg sjetila. - Joj,sorry da, zaboravila sam da ti znaš istinu. Ja sam Lenina ujna.- Mama, to si ti za menejoš uvijek. - rekla je Lena i čvrsto zagrlila Tamaru.- Ljubavi moja, i ti ćešzauvijek biti moja kćer. Ali sad je vrijeme da se ideš zabaviti. - rekla je ipustila Lenu, samo joj je ruku zadržala. - Pa Igore, želim da mi vratiš Lenukući sigurnu, zdravu i u ovakvom stanju u kakvom je sad. Može?- Kako vi kazete gospođo.- rekao je i namjerio se na sto mu je Tamara dala Leninu ruku i ispratila ihvan.