Klinci (završena)

Što ti radiš tu?

Lena se vratila kući oko 6 kratko je razgovarala s Tamarom, jer je išla na poslovnu zabavu, pitala je Lenu želi li ići s njom, Lena ju je odbila. Dok je Tamara isprobavala različite haljine, Lena je zamišljeno promatrala kako Tamarino tijelo uobličuje haljine što je probavala.

- Što kažeš na ovu? - okrenula se Tamara Leni, čiju je pažnju očito tek sad dobila.

- Da izgleda vrlo elegantno, a opet zavidno ti ide uz liniju. - odgovarala je Lena iskreno gledajući Tamaru u smećkastoj haljini koja joj je dosezala do sredine bedara, možda je bila malo duža.

Haljina na sebi je imala neke crte, crtice, linije sto li već sto joj je davalo taj elegantni izgled. Imala je kratke rukave i umjereni dekolte, nije pokazivao previše, a pokazivao je nešto. Tamara je oko vrata nekakvu ogrlicu. Lena nije obraćala pozornost na nakit.

- Dobro, uzeti ću ovu. Samo još da obujem štikle i idem. - rekla je tražeći po sobi neke štikle. - Kada ogladniš imaš još lazanja, a nakon toga, možeš uzeti i malo kolača što sam ostavila. - nasmijala se i zagrlila Lenu. - Baš mi je žao što ne želiš ići.

- Gledaj to s vedrije strane - govorila je čupkajući konce s čarapa. - moći ćeš duže ostati. - nasmijala se pa nastavila dok su izlazile iz kuće. - Molim te, pažljivo vozi i nemoj previše popiti.

Tamara je zagrlila Lenu, pozdravile su se i ona je otišla, a Lena se vratila u kuću. Otišla je gore u svoju sobu. Ležala je na krevetu neko vrijeme, samo razmišljajući. "Zar je uistinu moguće da takvo što postoji? Ne. Ne. Ne! Nikako! Mora da je jučer netko nešto pušio na zabavi, a da to samo kasnije djeluje na mene. Da sigurno su bile halucinacije." nije bila sigurna vjeruje li sama sebi. Prišla je radnom stolu i s njega maknula knjige na jednu stranu i još neke stvari da može doći do laptopa. Sada je sišla u kuhinju, ipak je Tamara spominjala nekakve kolače. Kada je vidjela Mađaricu morala je odmah uzet i pojesti. Kada je pojela otišla je u sobu pokraj radne. Nije bila nešto pretjerano velika, jer im ni kuća nije bila velika. Ta soba imala je zidove neutralne boje. U sobi je bio mali drveni stol, primaknut skroz do ispod prozora, na njega je Lena spustila laptop. Tad se spustila ispod stola i izvadila boksačku vreću i rukavice. Vreću je objesila na strop. Prije nego što si je omotala ruke upalila je Laptop i na laptopu pustila pjesme. Preko YouTubea, bio je neki Thompsonov miks. Njoj to nije smetalo, voljela je Thompsona, a neki drugi miks joj se nije dalo tražiti. Omotala je ruke i stavila ljubičaste boksačke rukavice na njih. Udarala je po vreći i slušala pjesme. Pola sata. Sat vremena. Udarala je sve jače i žešće po toj vreći. Razmaci između udaraca su vremenski bili sve manji i manji. Na miksu je došla na red pjesma "Dobrodošli", znala je tekst te pjesme i pjevala je u sebi. Kada je došao dio "Nase pjesme tuku sa svih strana, o kom' pišu glava mu se traži, po metodi jugokomunista, tri put slaži, istina ne vazi." bila je sigurna da je netko to pjevao. Da se netko izderao "tri put slaži istina ne važi". Naglo se je okrenula instinktivno prema prozoru i vidjela je onog dečka. Mogla ga je čuti kroz prozor i glasnu pjesmu kako on pjeva. Sada je zastala. Smirila je vreću. Ugasila je pjesmu, uzela ručnik obrisala se i otvorila prozor.

- Što ti radiš tu? Zar ti nisam rekla da me ostaviš na miru, a ti onda još dođeš pod prozor derati se pjesmu? Što će misliti susjedi? - rekla je bez pozdrava, bez uvoda, bez ičega.

- Ah, da, tebi je bitno što će susjedi reći. - rekao je i nasmijao se, slatko, umiljato kao da je htio otopiti Lenin led prema njemu. - Došao sam vidjeti jesi li dobro, jer si bila onako odjurila i nisam ti stigao...

- Ma što nisi stig'o? Što? - rekla je ogorčeno, kao da ju svaka njegova riječ ljuti.

- Zar je bitno uopće? Mogu ti reći što god, a ti mi nećeš vjerovat... - rekao je povrijeđeno.

- Krajnje je logično da ti neću vjerovati. - govorila je sjedajući na stol sasma blizu prozora. - Vampiri nisu dokazani, no ne samo vampiri nego ništa drugo. No ajde idemo tvojom logikom. - okretala se prema njemu i spuštala noge kroz prozor, no ostala je sjediti. - Po onome što mi, ljudi, znamo o vampirima je to da ne smiju izaći na svijetlo, no ti si meni usred bijela dana došao i pričao sa mnom. Sjeo kraj mene na polju, dok je sunce bilo visoko. Objasni. - to je bio zapovjedni ton.

- To je najveća moguća izmišljotina. Ali to smo izmislili mi, a ne ljudi. Zato da maknemo sumnju sa sebe, jer mi možemo izlaziti za vrijeme dana van i ako ubijamo - tu je zastao jer je shvatio što je rekao, no Lena mu je dala znak da nastavi dalje. - ljude, za vrijeme dana nećemo ispasti vampiri, tj tako nećemo otrkit svoju pripadnost.

- Okej, to ima smisla. - rekla je i zastala. - No, ako je toliko važno da čuvate svoju tajnu zašto si ju onda rekao meni?

- I to sam ti rekao. Ja sam... - zastao je i pomaknuo joj se bliže. Stavio je svoje ruke na njezina koljena. - Ja sam zaljubljen u tebe.

- Taj dio mi je čak još logičniji od onog da si vampir. - rekla je sarkastično. - Ne možeš biti zaljubljen u osobu koju si tek upoznao!

- Ja tebe znam od davnina. - nasmijao se. - Dobro, ne baš od davna, ali dosta dugo. To što si ti mene tek danas upoznala to je druga stvar. Kako misliš da sam znao put do tvoje kuće? - rekao je tiho.

- Da, znaš inače ti je naziv za ljude poput tebe stalker, uhoda. - govorila je skidajući rukavice. - Koliko god ti imao objašnjenja za to da si vampir, pa čak i za ovo što si sad rekao... Ja ti i dalje ne vjerujem. - rekla je krenula se povući natrag u kuću, kada ju je dečko povukao prema sebi i strastveno poljubio.

Začulo se zvono na vratima.

- Lena! - čuli su glas nekog dečka, Lena je prepoznala Igora. No sačekala je da ju dečko sam pusti, on je to i učinio. Ona se samo nasmijala i rekla mu:

- Nestani. Sad. - on ju je poslušao, bez ikakvog prigovora. Vratila se u sobu.

Zatvorila je prozor i uputila se prema vratima još uvijek s rukavicama pod rukom.

- Igore! - rekla je i zagrlila ga. - Što ti radiš tu? Hoćeš ući? - povukla ga je unutra ne čekajući njegov odgovor.

- Heleni je Tamara rekla da si ostala sama kod kuće pa sam ja poslan da ti pravim društvo. - nasmijao joj se, onako slatko, kao i kada su sjedili na onoj klupi. - I još čujem da ima nekih kolača?

- Da, evo sjedni. - rekla mu je i stavila ga da sjedne u dnevnoj. - Samo da odnesem rukavice, pa ću ti donijet kolača i onda ćeš morat pričekat da se otuširam. - rekla je i nasmijala se, on je samo kimnuo glavom.

Nije dugo prošlo kada je donijela na tanjuriću nešto kolača, nisu to bile samo mađarice.

- Tamara je očito znala da ti dolaziš... - rekla je. - Ipak je pripremila ovo, što do sad nisam vidjela.

- Ajde idi se brzo otuširat, donio sam neki film da gledamo, ako hoćeš? - rekao je i počešao se po zatiljku, ovo je prvi put da je to napravio pred njom, što je njoj bilo slatko, samo se nasmijala i rekla:

- Evo me odmah šefe. BTW dok me nema evo ti daljinski. - rekla je i dobacila mu daljinski.