Kada ljubav porani

1

Ilay je smireno posmatrao svog oca koji je setao gore dolje. Njegove ruke bile su postavljene na ogromnom drvenom stolu, dok je sat na njegovoj ruci pokazivao da uveliko otkucava ponoc. Bilo je napeto u kuci jer veliki, zapravo ogromni paketi droge nijesu bili isporuceni na adresu i to je apsolutno svakome unosilo nervozu u tijelo. Robert je bio opasan covjek, bio je gord i prgav pa apsolutno niko nije uspjevao da ostane miran u prostoriji.

Ilay je sablasno svoje tijelo oslanjao na ruke i samo pogledom pratio oca koji bi povremenom povisio ton na sve svoje zaposlene. Voljeo je i divio se ocu od malih nogu, a kako rastes pored Roberta Lonlyea vremenom pocnes i sam da zelis taj adrenalin, tu zar u koriscenju oruzja, otmice, ubistav, dogovore i pregovore.  Nije oduvijek vjerovao da ce postati kao njegov otac, mislio je da ce kao i svi njegovi vrsnjaci zavrsiti neki dobar fakultet otici u drugu drzavu i da niko nece znati da je povezan sa Robertom i da se tako "kriminalci" u pokusaju njegovih godina nece lijepiti za njega.

Tromi koraci koji su jasno pokazivali ljutnju odzvanjali su kao kap vode koja kapljuca iz slavine i kvari savrsen mir. Kicmu je drzao pravo, ljut pogled bi usmjeravao ka potencijalnom krivcu koji moze ili jeste odgovoran za neuspjeli posao.  Crne oci koje je imao Robert bile su ravne paklu jer nije nikada upoznao nikoga ko ima opasniji pogled od njegovog oca kad je bijesan. Nije imao slicnosti sa svojim ocem osim prijeke naravi, visine i guste crne kose i manjak emocija prema svima oko sebe.

Ilay je bio fizicka suprotost ocu, a po slikama svoje majke koje je tek tako odbacio i sakrio sam od sebe koliko se sjeca licio je na nju.  Dugo je ucio da bude hladan, da se bori sa tim da nema emocije i da nikada ne dozvoli sebi da pati za bilo kojom zenom jer njegov otac patio je za Ameliom i umalo da ispusti sve poslove jer je nije hteo da pusti tugu iz sebe. Od tad zna da za njegovog oca ne postoji rijec i  emocija koja oznacava  " ljubav" zna da patnja za nekim smije trajati 5 minuta ma da je i to bilo suvisno. Odrastao je bez ljubavi, a kroz maglu se sjeca da mu ta ista ljubav nije falila kada je njegova majka bila ziva.

" Nikada ne trebas da volis, a jednog dana pronadji neku iz naseg svijeta i stvori porodicu koja ce naslediti posao. Ne grijesi kao ja, jer lako mozes postati riba  u svetu gde samo ajkule opstaju. Ljubav je najslabija emocina u covjeku"

Sjeca se ovih rijeci kada je otac ostavljao cvijece na majcinom grobu i kada je donio odluku da vise nikada nece doci da je posjeti. Nikada nije video svog oca da place, da je tuzan, da je na tren covjek i sve to je pocelo onda kada je njegova zena, a moja majka ubijena  u centru grada kao opomena mom ocu od strane izvrsne vlasti koju je kasnije sravnio sa zemljom. Majka je bila student knjizevnosti, devojka iz obicnog sveta koja nije dugo znala ko je moj otac. Iako je on svim silama zeleo da je ne sretne i da je ne zavoli jer bi njegov otac, a moj deda bio protiv toga  nije uspjeo. Zavoljeo je i doveo u pakao iz kog nikada nije uspjela da se izvuce sve zbog ljubavi prema Robertu. Otac je krivio sebe, majkina porodica je krivila njega, ja sam bio na njegovoj strani jer sam znao koliko su se voljeli i zato nisam otisao sa djedom i babom vec sam ostao uz njega i vremenom postajao decak koji raste bez ljubavi, koji se sam lijeci kad prehladi i koji je od malih nogu znao svoju sudbinu ako ikada pomisli opet da ce imati oca koji ga je voljeo kao nekada kad je Amelija bila ziva. Navikao se i sada je fizicki razlicit od oca, ali psihicki i emocijonalno isti,  vjerovao je da nece nikada dozivjeti slabost i da nikog nikada nece voljeti kao sto je to uradio njegov otac Robert.

*******************

Hello opet me evo... Nadam se da ce vam se dopasti ova prica <3