Kada ljubav porani

4

Meksiko je oduvijek bio poznat po haosu i po stopi kriminala. Vise je tu klanova i glavnih glava ali Diego Huerta je izglasan voljom naroda i nastojao je da smanji tu stopu. Mnogi su mu prijetili, mnogi su mu bili za vratom ali je on bio uspjesan u namjeri i ideji da nisu svi politicari isti.

Niko nije znao Diegovu veliku tajnu, na samom kraju Meksika u malom selu poznato po toplini i povezanosti svih svojih seljaka zivjela je Zoe njegova jedinica. Krio je od svih, krio je i cuvao zeljan da joj pruzi ljubav   koju nije uspjevao zbog svog posla. Zoe je rasla uz ljubav koja je bila beskrajna, sad kad nije kuci, otac joj je nasao  sjajno mjesto za zivot gde je gledaju kao svoje dijete.  Zivjela je daleko od svega sto je cinilo da se ikada osjeti nesigurno i samim tim nije se brinula kakve sve opasnosti mogu da se zadese.

Zoe je voljela bastovanstvo, niko u celom selu nije imao tako divno sredjenu bastu sa povrcem kao ona, niko nije imao tako sjajnu bastu sa cvijecem kao ona. Nije bilo mogucnosti da iko poveze Zoe koja je provela zivot u gradu u prestoru, sa ovom koja provede po par sati sa zalije sve svoje biljke. Bila je srecnija, bila je opustenija i konacno zadovoljna sto moze raditi ono sto voli.

Njena marama na tufne je drzala njenu kosu  dovoljno jako da ne pada preko  lica, a nesto slicne cizme za bastu su bile sjajan stilski dodatak njenom crvenom kombinezonu za rad. Voljela je da  upotpuni modu sa onim sto voli i uvijek bi izgledala sjajno. Njena velika zelja bila je da drzi puno  zivotinja i planirala je da to uradi sto prije. Voljela je svoj jednostavan zivot i nekako nije joj falio grad niti pedanterija njene majke.

Na stranu sve, vjerovala je da nikada nece niko saznati da ona postoji i da je ona Zoe Huerta kcerka Diega Huerta predsjednika drzave. Medjutim, na stolu, u susjednoj drzavi njeno ime je stajalo na drugom papiru, slika nje i njene kuce kao i ime mjesta na kom zivi. Bandi koju predvodi Robert Lonley  je bilo lako naci i iglu u plastu sijana, a ne ime osobe koja zivi negde u Meksiku.

Papire je povremeno pomjerio vjetar koji je ulazio iz jednog polu otvorenog prozora no uvijek bi se vratili na stranu gde je njena slika u poznatom crvenom radnickom odijelu. Jos niko osim  Milera nije vidjeo te papire no kroz par sati o njenoj sudbini odlucivace momak par godina stariji od nje  sa nevinim andjeoskim licem i kamenim srcem, kao i strog jezik Roberta Lonleya.

Bezbrizno se uvukla u bijelo cebence i na lap topu uz toplu cokoladu prepricavala svom ocu kako je provela dan. Njena majka sa sruge strane je molila da bude dama i da ne zaboravi cije je dijete, dok je njen otac podrzavao da radi sta god ona zeli.

-" Krompirici su porasli, a luk je poprilicno veliki. Jedva cekam da  spremim hranu za sve u selu. Za par dana je vasar i svi ce donijeti sve sto vole"

-"  Vasar uz latino muziku"

Veselo se osmijehnula jer obozavala je tu muziku, obozavala je apsolutno sve sto se dogadja na vasaru. Cak bi i najstariji u selu plesali uz muziku sto je veselilo. 

-" da mama, a ja cu praviti pitu od bundeve i tortu od jagoda... sve ce biti domace u mojim jelima"

-" ponosan sam na tebe mila, zao mi je sto smo daleko"

-" tata nemoj opet"

Pobunila se

-" volim vas znate to, ali ovde uzivam... Sad idem da spavam jer  sjutra hocu pre sunca da zalijem jagode"

-" dobro mila, javi nam se posle vasara"

-" hocu tata"