Kada ljubav porani

3

20 minuta sna je bio malo, ali s obzirom na ozbiljnos posla i greske koja se dogodila u njegovom procesu bilo je dovoljno. Pogled mu je bio fokusiran na jednu tacku dok je u glavi smisljao plan kojim ce vratiti ono sto je njihovo u slucaju da taj kreten nema svoje potomke.

Na tren ali samo mali tren prosla mu je slika njegove majke kroz glavu. Njen osmijeh i lice koje nikada nije mogao da zaboravi jer je bio muska verzija nje.  Sjaj u ocima i lice decaka je bilo nesto sto bi ga sjetilo na Ameliju svaki put kad bi se pogledao u ogledalu. Koliko ga je to cinilo srecnim  toliko je i mrzeo kod sebe njen lik jer imun je na sve oko sebe osim na cinjenicu da  lik svoje majke koja nije zeljela sudbinu za svog sina ovakvu kakva ona sada jeste gleda u ogledalo svaki dan.  Nije se sjecao njenog glasa, ali uspavanke koje bi pjevala, neke stare narodene bi mu uvijek terale  san na oci kad bi zaspao u njenom narucju.  Imala je divan glas i to je sve sto zna o tome.

Kroz maglu se sjecao i dana kada je njegov deda usao prvi put u njihov pirodicni dom, koji je tada bio na drugom kraju grada okruzen visokim cetinarima i zivom ogradom od skoro 2 ipo metra i kada je osamario njegovu majku. Tada bespomocno dijete od 5 godina nije znalo nista osim da pritrci zeni bijelog tena i milog sada crvenog lica u zagrljaj.

-" Nikada ga necu napustiti, znam sta se sprema u njegovom svijetu"

-" ti si osoba bez imalo srama, bez imalo osjecaja prema drugima! Znam da ce se nesto desiti lose vama, tebi i mom unuku! Taj covjek za kog si se udala je propalica koja ce kad tad zavrsiti 3 metra pod zemljom! Poslednji put te pitam da li ces se spakovati sa mojim unukom i otici van zemlje prije nego rat klanova pocne"

Rat klanova? Nije znao mnogo o tome, zapravo nije znao nista... Mislio je da su to figurice u nekom crtacu koji je baziran na nekoj misiji spasavanja svijeta. 

-" Nikada necu napustiti Roberta"

Bile su njene poslednje rijeci upucene njegovom dedi, da je znao tada da tog istog dana moja majka nece biti ziva sigurno ne bi otisao iz kuce ali ko je mogao znati?  Sa 8. su mu objasnili da klanovi vise ne postoje  da je sada samo jedan klan koji drzi drzavu i na cijem je celu njegov otac licno.  Kako je tada uspjeo da ucutka vlast, da njihov licni klan razbije nije nikada mogao znati ali  zakljucak je da je njegov otac postao zver koja vise nema sta da izgubi.

Na lupanje vratima se trgnuo iz misli i brzo svoju slabost pokupio pod tepih ustajuci iz kreveta. Obukao se i nedugo zatim krenuo autom ka glavnom sjedistu podzemlja gde se i njegov otac uputio par trenutaka prije.  Znao je da ce to biti tezak dan, da ce svi biti kao na iglama do sastanka veceras. Bio je i vise nego zadovoljan sto nemaju krticu i sto nikada do sada nijesu imali ispada iz svojih krugova. Nekako imao je osjecaj da se u svojim godinama pita vise nego sto se pitao njegov otac kada je imao 26.
Mozda jer je sa 18 bio sve samo ne pubertetlija, nije tu bilo "pubertetskih svadja" nije bilo ni zelje za izlascima niti zaljubljivanja u druge. Upotpunjavao je svoje potrebe bez emocija i pazljivo kupio sve sto moze ne bi li mogao sto prije i sam da pocne naredjivati ostatku ekipe.  Kad prebroji godine koje je proveo kao pravo dijete, one mogu stati na prstu jedne ruke, ako izuzme cinjenicu da je u osnovnoj skoli  bio voljen od strane svih jer je bio miran, ucio je vrijedno i isticao se u znanju. Samo jednom je imao tucu koja je bila dokaz da je dijete i to u 8 razredu kada ga je mala grupica iz skole presrela. Nije znao razlog, nije se ni trudio da ih skloni od sebe samo je pustio zvijer koju skriva godinama u mirno dijete da izadje i da svu trojicu hitna pomoc odveze.  Nikada vise nije imao problema sa vrsnjacima posle toga jer valjda kad prebijes glavne negativce i oni i svi slicni njima te se klanjaju... Tako je i u svijetu u kom zivi sada pa je lako mogao da shvati princip po kom sve funkcionise.