Kada ljubav porani

2

Dugo do pred samog svitanja su drazli sastanak sa preko 30 zaposlenih, potom 10 glavnih koji su desna ruka Ilayevom ocu.  Bilo je to napornih 12 sati  konstantnog slusanja detaljnog izvjestaja svakog posebno. Povremeno bi ledja ispravio na naslon stolice, vremenom bi se vratio ravnotezom na svoje laktove i nevoljno vrat pomjerio lijevo desno kako se ne bi uspavao. Znao je da nema potrebu da se mjesa u ovo isto koliko je znao da njegov otac ima urodjen detektor lazi i da nece tek tako uzeti zdravo za gotovo bilo koju rijec koju izgovore ljudi ispred njega.

-" Jasno je da nije niko kriv, taj skot Diego Huerta je kriv. Kako je doznao  za paket!"

Lupio je rukom o sto ravno ispred Ilaya koji hladno podigne svoj pogled ka svima i po prvi put ustane sa stolice u kojoj je bio gotovo nepomican.

-" Pocni sa spremas osvetu Roberte, nemamo mi  krticu, vec Meksikanci"

Nije mu trebalo mnogo da to zakljuci, poznavao je sve ove ljude jos kad je imao 6. Godina, znao je svaki njihov pokret i promjenu glasa, znao je da prepozna strah i da li neko laze od njih.  Robert je svom sinu vjerovao, da je optuzio bilo koga isti tren bi bio ubijen bez provjere u tacnost sumnji, bez kajanja samim tim posle ko zna koliko sati bjesnog hodanja sjeo je na celo stola i  pokuso smireno da uzme vazduh.

U kuci neko vrijeme culo se povremeno udisanje vazduha Roberta Lonleya i  samaranje vjetra o gole grane drveca iza kuce. Svi su cekali neki znak, svi su strpljivo cekali naredjenja i niko apsolutno niko na licu nije pokazao umor. Svi su djelovali kao organizovana vojna jedinica koja se sprema za borbu koja je pitanje zivota ili smrti. Znao je da ovo vece nece spavati apsolutno niko i da ce svi imati zadatak koji ce biti produkt detaljnog plana koji je njegov otac sposoban da stvori i smisli u vrlo kratkom roku.

-" o tom gadu zelim sve detalje, zovite najpovjerljivijeg u Meksiko. Hocu da znam ko mu je supruga i da li ima dijece. Nece stati prokleta stetocina dok mu nekog najblizeg ne skratimo za glavu"

Iznenadjenje na Ilayevom licu brzo se sakrilo u jedan potpuno nedefinisan izraz lica. Nije ocekivao da ce ikada pokusati krenuti ovim putem.  Robert je od smrti Amelije bio striktno protiv diranja bilo koga ko nije deo  njegovog svijeta. Ilay je znao da je to kodeks koji vuce jos od gubitka svoje zene ali s obzirom sa je u pitanju  tako veliki posao ocekivao je vrlo stroge mjere da se posao na kraju i  zavrsi po njegovom planu i bas zato ne treba da bude iznenadjen.

-" Jasno sefe"

Rekao je Miler  glavna desna ruka njegovog oca. Ilay je bio naslonjen na zid iza sebe, mirno je stajao sa rukama prekrstenim na grudima i ostrim pogledom ka svom ocu.

-" Ilay?"

Obratio mu se otac mirnim tonom dok se on opet uspravi i pogled usmjeri ka zaposelnim clanovima.

-" Nastavljamo posao sve dok ne dobijemo informacije o porodici predsjednika drzave. Zalihe uzmite iz Italije i nastavite kao da se nista nije desilo."

-" zalihe je najbolje uzeti iz Portugala"

Otac mu se obrati mirno, ali Ilay odmahne glavom i pogled ne okrene ka njemu. Ma koliko nije hteo da prizna, duboko u sebi znao je da je njegova rijec ravna kao i Robertova i da bi Robert  ma koliko rizicno bilo dao svom  sinu poslednju rijec jer ga je odgojio da nikada ne grijesi.

-"Iz Italije"

Ponovio je Ilay i nastavio  dalje mirnim tonom

-" Miler do sjutra u 23h zelim ispred svog oca papire o detaljima kako bi razradili plan. Ne zelim greske i ne zelim izgovore, za mene je ovaj sastanak zavrsen"

Pogledao je ka svom ocu, koji klimne glavom kao znak da se grupa razidje i da krene svojim poslom. Ilay je otisao u svoj auto ne okrecuci se za sobom, pravo u svoju porodicnu kucu koja je bila hladnija cak i od sibira kako prostorno tako i emocijonalno te je svaki drugi naziv osim "porodicna" bio relevantan