Kada ljubav porani

14

Jutro, svitanje i prve zvuke pticica je docekao na vratima kolibe. Nije spavao i to ga je teralo da mu je u mislima i vise nego sto treba.

S druge strane vrtela se po krevetu, cesto je ustajala i stajala pored prozora.  Nije shvatala zasto je toliko pocela da razmislja o njemu. Nisu to bile zdrave misli...

Ni on ni ona nisu zeljeli da razmisljaju tako jedno o drugom ali svi pokusaji da se odupru su zavrsavali jos vatrenije... Hteo je  svojim usnama i toplim dahom  ljubiti duz kicme sve do vrata kad to najmanje ocekuje da se desi, htela je da ga u sred noci probudi usnama dok se smjesta na dnu njehovog stomaka.

-" dobro jutro"

Rekao je promuklim glasom kada udje na vrata njene sobe. Gledala je kroz prozor i u trenu se uplasila kada je usao. ,,Boze hvala sto se misli ne cuju"

-" sta ti treba?

Procistila je glas te se okrenula ka njemu, nesvjesna da su joj misli o njemu prouzrokovale crvenilo u lice koje je izaslo kad ga je ugledala bez majice...

-"  Polio sam se kafom"

Rekao je sa osmijehom, te napravio par koraka terajuci je da se odmakne 2 koraka nazad tik uz hladan zid.

-" da nemas temperaturu?"

Nije ocekivala ni najmanje da ce njehova ruka da se nadje na njeno lice, potom na njene obraze.

-" ne dobro sam"

-" jesi"

Izvukao je majicu te  je ispred nje obukao.

-"pomislio sam da imas temperaturu, a ono zapravo samo nikada nisi vidjela muskarca vez majice"

Prevrnula je ocima svjesna da stoji kao kip

-" Jeste, posebno jer vidim tebe sam sva zapaljena od zelje da vidim vise"

Ironucno frkne i krene iz sobe, ali ne moze da ne cuje

-" znam"

Koje je rekao sa smijeskom, te nedugo zatim i on sidje.
Spremila je dorucak za svo troje u tisini, te za stolom m odluci sa okusa svoju srecu

-" da li mogu da sjedim napolje sa Milerom?"

Miler i Ilay si se pogledali kao da je rekla nesto glupo. Mozda i jeste, oteta je...

-"Ne bjezim, rekla sam vam da necu da bjezim niti da pokusavam. Ovde sam i igram po vasim pravilima dok me ne pustite ili pokusate ubiti"

-" Sunce mi ne pokusavamo da ubijemo, vec samo ubijemo. Mozes sjedeti napolje"

-" Gospidine..."

Ilay ga je samo pogledao strogo da je Miler zagrizao jezik da ne progovori. Ako je ista naucio to je da ne proispituje  njegove odluke jer ga je poslednji put jasno upozorio dok je vadio metak na zivo pre nego je smislio plan da udje kod te cure u kucu.

***

Gledao je sa nekom zeljom u tijelu kako sklopljenih ociju lezi na dve stolice i uziva i suncu koje se konacmo pojavilo.
Disao je duboko da se ne desi nesto sto ne bi zeljeo... no nije pomagalo. Ona je lezala i bez da ista uradi uzbudjivala je njehovo tijelo.

-" Uzivaj u prirodi Ilay"

Kut usne mu se osmijehne, ali ne skloni  pogled sa nje. I ona se osmijehne kad pogleda u njega, te se opet vrati u blagostanje...

-" Mislim da bi trebali sa udjemo, postaje hladno"

-" naravno, sve kako moj divni otmicar kaze..."

Nije ostala u dnevnom boravku, vec je odmah otisla u sobu jer je telefon zazvonio i mogla je cuti da sjutra dolazi Ilayev otac. Sjutra je kraj? Raduje li je to? Zasto je tako poranio?

-" Mileru sjutra sve mora biti spremno, spakovano i da polako privodimo sve ovo kraju"

Spakivao je neke stvari u torbu sa nekom trzinom u tijelu koju nije zeljeo ni da odgonetne, mrak je padao, ona nije izlazila,  dok se on setao gore dolje i premisljao da li da ode kod nje i sta da joj kaze kad samo tako bane?