Kada ljubav porani

7

Kada je otvorio svoje teske kapke  svjestan da mu je sinoc dala tablete onako sanjivom  dok je i u snu osjecao bol zatekao je kako spava na podu dok ga drzi za ruku. Milovala je njegovu kosu i govorila da ga cuva i da ne brine gotovo cijelo vrijeme. Vjerovao je  da sve samo sanja, ali momenat kad ga je uzela za ruku i rekla da nigde ne ide od njega je zapamtio i izgleda da nista nije umislio jer ona ruku drzi u njegovoj ruci. Blago se pomjerio te osjetio snaznu bol u stomaku  koja sa njegovih usana neplanirano natjera jauk.  Isti tren je  otvorila oci uspaniceno.

-" tu sam, sve je uredu... ne brini ja te cuvam"

Rekla je brzo dok opet staje na svoja koljena i njezno mazi njegovu kosu.

-" Tvoj otac nije zasluzio da zivi, niko nije zasluzio takvu bol. Niko te nece dirati, ja sam tu"

Zatvorio je oci i smireno se trudio da ne uradi nesto glupo. Boljela je rana ali nije toliko snazno i u to se ubjedjivao svaki tren. Medjutim toliko neobicno osjecao se kad pored sebe ima nekog ko brine, ko ne spava i ko ga drzi za ruku.

"Neprijatelj mi je, povredicu je ali  osjecam se cudno u svojoj kozi."

Pomislio je dok tone u san opet.

***

-" Dobro jutro"

Cuo je njen glas, te pogledao ka zidnom satu koji oznacava da je 2 sata popodne. Nikada prije nije spavao toliko. Ne sjeca se kada se naspavao godinama u nazad. U trenu bi sebe zadavio, a u drugom je zacudjen jer pio je tablete nema pojma za sta iz ruke svog neprijatelja.

-" dobro jutro"

Rekao je neobicnim pospanim glasom koji i njega iznenadi.

-" razgovarala sam sa doktorom"

Zapocela je te brzo doda

-" nisam rekla nista o tebi, ali pitala sam za neke savjete i tada..."

Ispred njega je izvukla ciniju sa mirisnom supom.

-" Dugujem ti veliku zahvalnost za sve sto si uradila za mene, ako postoji bilo sta sto mogu da uradim da uzvratim bar upola odmah mi reci"

Nije bio deo plana da bude ranjen, nije bio deo plana da ona brine o njemu vec da dodje u selo i da je promatra i "natera da mu pokaze selo" kako bi je lakse dovukao u kolibu gde bi zapoceo glavni deo plana.

-"Nema na cemu, jako mi je zao zbog svega sto si preziveo"

Tek sada je okrenuo glavu ka njoj i na dvevnom svijetlu uocio njeno lice bez mane i dugu kosu  koju je pokupila u maramu. Cudno se osjetio, po prvi put ne uspjevajuci da  shvati sta je to bilo u trenu ali bila je lijepa i to je sve sto je znao.

-" Ja cu sad da odem i potrazim smjestaj jer sam.."

-" ne ides  nigde"

Odmah ga je prekinuka

-" ne ides nigde dok rana ne bude bolje, doktor je rekao da ne smijes da se kreces previse, da moras jesti laganu  hranu... kupila sam sve tablete po njegovoj preporuci i sada moras da pojedes bar malo kako bi ih popio."

-" Oduzicu se za ovo"

Njen pogled je sarao po njemu i na tren bi se osjetila tako posramljeno jer momak umire u bolovima, a ona promatra njegve njezne crte lica i grudi koje nije pokrio.

-" Oduzi mi se tako sto ces cekati da rana prodje.. Zovem se Zoe"

-" Drago mi je, moje ime je Martin"

Smislio je prvo ime koje mu je palo na pamet,  dok je ona prilazila sa mirisnom supicim u rukama

-" pa Martine, drago mi je da smo se upoznali i da cu te cuvati dok god ne ozdravis"

-" hvala sto nisi nikom rekla da sam ovde i supica prelijepo mirise"