Vidjeh prekrasne, uredne police,
Zbog silne ljepote njihove,
Uvjerih sebe da se na njima nalazi sve što želim.
Počeh tako u njihovoj ljepoti tražiti čaroliju i mir,
Zanemarivši natrpane i neuredne police u kutu moje nutrine.
Htjedoh na te neke strane police složiti svoje snove, želje, nadanja, ideale... Svoju budućnost.
Pomislih da ih na silu mogu učiniti svojima.
Pustih tako moje stare police da iščeznu,
Da zatome svoju nesavršenost, sve dok ne ostadoše prazne.
Ne znam gdje se sakrilo sve što se na njima nalazilo.
Sve ono što sam složila na te tuđinske police,
Proguta ono što se tamo već posložilo.
Njihova savršenost ne biješe moja.
Zavarah me ta ljudska opčinjenost očima vidljivom ljepotom,
Navevši me da prave stvari tražim na pogrešnom mjestu.
Moju PRAVO kriju moje police, iza dubokog sloja prašine. Duboko u meni, čeka da ga ponovno pronađem.
13. studenoga, 2021.
YOU ARE READING
OKOVI LEPTIRA
PoetryKažu da leptir u jednom danu, koliko i živi, provede cijelu vječnost. No, ako ga zatočiš, jesi li svjestan da trošiš istu tu, za njega tako dragocjenu, vječnost? Moja prva i zadnja zbirka poezije koju ću u ovom životu napisati. Uživajte!
