Baš kao što sam očekivala, sestre Gvardiol i Helena Livaković su uspjele da me nagovore i odvuku na stadion, odnosno tribine i tu utakmicu propratim uzivo. Nije mi se išlo jer mi je raspoloženje bilo ravno nuli.
"Osjećaš li pobjedu u zraku?", pitale su me djevojke no, nisam imala volju da razgovaram o bilo čemu.
"Proći ću opet ispred!", kažem te se nekako uspijem provući par redova ispred njih. Ovih dana ne podnosim gužvu. Nikako. Sve me nervira.
Nakon dugih 15 minuta izašli su oba tima na teren te su krenule himne. Dok je išla naša himna, pogledala sam oko sebe i vidjela toliko navijača da mi je izmamilo osmijeh na lice. Prvih par trenutaka himne sam samo posmatrala sve oko sebe, a onda sam stavila ruku na srce i zapjevala sa svima.
"Idemo po to četvrtfinale!", vrisnula mi je Helena na uši. Otkud ona iza mene sam bog zna. No nije ni važno.
Vrlo brzo utakmica počne te od samog starta svi zaključimo da Japanci nisu baš lak zadatak. Morati ćemo se jako potruditi da im blokiramo put do gola. Međutim, koliko god se mi trudili, slali snagu i podršku s tribina, toliko se ni protivnici nisu baš dali. Kao da ih je bio veći broj nego naših.
Gledam na sat dok se Japanci spremaju izvesti korner. Ovo poluvrijeme se baš oteglo, kao dva sata. Ostadoše dva minuta do kraja prvog poluvremena. Lopta ulijeće u jedanaesterac i prije nego uspijem da podignem pogled ka terenu, Maeda ju šalje ka golu te trese mrežu koju Livaković ne uspijeva da odbrani.
"NEEE!", vrisnem u isti glas sa Helenom, kao sa ostatkom hrvatskih navijača.
Japanci vode 1 - 0. A imala sam osjećaj da će naši igrači da odu na pauzu između poluvremena bez trunke zaostatka.
"Ne gubimo ovo, sigurna sam!", prišla sam je zauvijek optimistična Lorena, dok je Franka posmatrala sve od iza.
"Kako si sigurna tako? Upravo su nam zabili i...", krenem da kažem no prekine me.
"Ne budi tako mračna, Luce! Tek kreće drugo poluvrijeme gdje sigurno dobijamo.
Drago poluvrijeme veoma brzo počne, ili mi se tako činilo. Momci se vrate natrag na teren, a meni sve vrijeme oči prikovane za njihov dio terena. Prije nego što sudac svira početak, Kramarić dotrči do naših tribina i podigne ruke u vazduh:
"Treba nam vaša podrška! Više nego ikada!", viknuo je te se tribine zatresu. Vratio se na poziciju te sudac svira nastavak igre.
"ŠUTAJ DEJANEE!", vikne Lorena od iza mene, a on kao da ju je čuo pa loptu šuta ka šesnaestercu gdje ju prima Perišić koji ju svom snagom šalje u mrežu za izjednačenje.
"TOOO TAKO SE IGRAAA!!", vikala sam skačući na noge.
Gledam dečke kako idu ka Perišiću koji trči ka našim tribinama i tu ide proslava još jednog vrijednog gola.
"NE DAMOO SEE!", zadere se Perišić dok se Andrej okreće ka tribini i šalje srce ka nama.
"Opaa!", vrisne ka meni Helena a potom slijedi i Lorenin komentar:
"Jesam rekla!"
Ostala sam zbunjena i šokirana. Zašto tak reagiraju njih dvije?
"To je za cijelu tribinu upućeno jer im uzvraćamo ono šta je tražio na početku drugog poluvremena!🤷♀️", pravdam se.
"Lutko, opusti se. Vidimo svi da se nešto dešava s vama, ali nećete da si priznate kamoli jedno drugome!", kaže mi Lorena dok ja osjećam kako mi krv udara u glavu.
"Nemaš šta da se stidiš i da te je sram. Mi smo svi fakat kao porodica i baš mi je drago jer se gospon Kramarić udostojio da posalje neki znak!", kaže Lorena opet.
...
Vlašić puca prvi penal te kao po tradiciji posalje loptu u mrežu protivnika. Volim tog čovjeka. Izdahnem i sklopim oči. Ova utakmica mi kida živce već dva sata.. i više..
Penal za Japan koji je Livi obranio uspješno je još jedan plus da idemo u četvrtfinale Svjetskog u Katru. Isuse, tresem se kao da danas uzimamo zlato. Trenutno. Nakon Brozovicevog uspješnog penala, imali smo prednost od 2-0.
"TO MAJSTOREE!", zaderemo se svi horski, u glas dok Japance uskoro vraća u igru Asano, zabivši gol. Ne smiju da nas prestignu, nikako!
Sljedeći penal je namijenjen Livaji Marku. Nakon što je šutnuo loptu, vidno je bilo da će da omaši. No, idemo dalje. Ne smijemo sad odustati nikako. Tu grešku Marka uspješno ispravlja Livi uspješno odbranivši i treći penal za ovu tekmu.
"MARIO, MARIOOO!! Sad ili nikad!", zatišala sam se prije nego što je sudija svirao da Mario puca još jedan penal. Prije nego je šutirao, sklopila sam oči i prekrila ih rukama. Čula sam samo snažan šut, a mili sekund nakon toga vrisak preko cijele tribine. Otvorila sam oči i naskočila na Lorenu koja je vrištala. Uspjeli smo da srušimo još jednu jaku reprezentaciju.
Sudija svira kraj te naši krenu da slave pobjedu i prolaz u četvrtfinale. Kakva sreća, kakva energija i snaga.
"Rekla sam ti, Luce! Rekla sam da ćemo dobiti I ovu tekmu!", grlile su me sestre Gvardiol.
"Idem na teren!", viknem te me obje puste da siđem nekako na teren.
Prišla sam prvo bratu koji nije igrao zbog povrede ali sam mu ipak ponosno skočila u zagrljaj.
"Braco! Tako ponosna na ekipu!", šapnem mu na uho dok me on snažno drži oko struka.
"Idemo na taj Brazil jači nego ikad!", rekao je pustajuci me iz zagrljaja posto mu je prišao Majer kog je također zagrlio.
"Ovo je bilo za tebe!", okrenula sam se te iza sebe vidjela Andreja koji me je gledao.
"Molim?", upitala sam ga zbunjeno.
"Ovaj put nisam zabio gol, ali ovu pobjedu posvećujem tebi!", ponovio je. Nisam vjerovala što čujem.
"Opusti se curo, tek ćemo da razgovaramo!", namignuo mi je te lagano otišao od mene.
"Rekao ti je sad?", prišunjao mi se Borna s leđa.
"Šta?", okrenem se k njemu.
"Pa ono što mislim?", vječno priča u šiframa. Takav je moj brat.
"Rekao ti je da je tebi posvetio ovo, jer te voli!", rekao je bez trunke blama.
"Š... šta? Šta pričaš ti, Borna?", pitala sam ga šokirano.
"Istinu, seko. Andrej je onaj dan gledao tvoju sliku, na kojoj sam naravno bio i ja.. ali ja sam nebitan. Zato nisam mogao da obrukam svog prijatelja!", rekao je smijući se. Đubre jedno. Da samo zna koliko sam ja zaluđena tim istim njegovim prijateljem od prvog dana, tek bi onda ćutao. Mislim da je vrijeme da se neke stvari promijene.
•Borna je napokon otkrio što se krije iza svega što je vidio, ali i Andrej na glas izgovara neke stvari. Da li će da se pokaje Andrej zbog svega?•
Vote and comment??
YOU ARE READING
•PAR MINUTA ZA NAS•
Fanfiction"Šuti, stoko! Mi smo familijarno dinamovci! Šta sad zezaš!"
