Ustajao zrak u sobi dao mi je doznanja da nisu danima otvarali prozore niti bilo sta kako bi ušao svjež vazduh. Navučene zavjese i ugašena svjetla podsjetila su me na prizore i vrijeme kad nisam htjela da dođem u Katar, ali ipak jesam. Zbog njega. Jedini izvor svjetlosti bio je ekran mobitela na kom je gledao nešto i Andrej koji gleda sve to s kapuljačom preko glave, zakopčanom do grla. Ova situacija prelazi u nešto mnogo ozbiljnije od onog šta sam mislila. Prišla sam mu izuzetno blizu kako bih se uvjerila da gleda tekmu od jučer- Argentina I Hrvatska. Shvativši da sam ušla u sobu, uzdahnuo je samo kratko.
"Koliko si ju puta pogledao?", upitala sam skidajući njegovu kapuljaču s glave.
"Ili da pitam koliko ćeš još da gledaš?", dodala sam pitanje.
"Koliko god bude trebalo, gledati cu!", rekao je vraćajući kapuljaču nazad na glavu.
"Jesi spavao uopste, Kramariću?", uhvatim ga za kapuljaču u namjeri da ju svučem, ali me je zaustavio i navukao ju skroz na oči.
"Pričali smo o ovome, Andrej!", kažem rastuženo pa on stopira video a onda pogleda k meni.
"Je l ti misliš da je meni zabavno?", ljutito me je pitao.
"Nisam znala da ovako teško podnosiš poraze. Ne volim jer te gledam ovakvog!", kažem mu ustajuci s kreveta.
"Nisam došla da se svađam i solim pamet, idem sad!", krenem ali me spriječi.
"Ostani ovdje, trebaš mi!", prošaputao je, glas mu je pucao. Vratila sam se nazad k njemu i zagrlila ga.
"Tu sam, srećo. Ovdje sam!", pomilujem ga po glavi te on zadrhti na mom ramenu.
"Biti ću ovdje dok se ne smiriš, a moraš brzo. Ekipa računa na tebe već sutra, ej! Maroko drugi put u mjesec dana!", počela sam da pričam opet o temama koje navodno voli.
"Želim da si noćas sa mnom!", prošaputao mi je na uho, jače me stežući oko struka, ne komentirajući nista od onog šta sam prethodno rekla.
"Kod mene u apartman!", sjetim se da je ovo i Joškova soba. Klimne glavom potvrdno dok ustaje s kreveta.
"Nema navlačenja zavjesa i mraka!", kažem mu te ga povučem za ruku.
...
Probudilo me je lupanje na vrata i zvuk poruke na mobitelu. Andrej je spavao čvrstim snom na mojim grudima. Nekako sam se izvukla od ispod njega i uzela mobitel.
"Izađi, ispred sam sobe!", Joškova poruka. Šta li se opet desilo u tri ujutro? Ustala sam za sobom ostavivši Andreja u svom krevetu.
"Šta oćeš, spavam?", prošaputala sam tiho kako ne bih probudila Andreja koji je i ovako deprimiran.
"Dođi!", uhvatio me je za ruku i odveo kod sebe u sobu.
"Znam da su ti moje sestre otkrile neke detalje o meni.. nije trebalo..", ne znam na šta tacno aludira, posebno u tri ujutro jer mi mozak ne radi.
"O čemu pričaš u gluvo doba, Josko. Sutra je trećina finala i moraš da si odmoran. Ajde u..", krenem da kažem.
"Volim te, Lucija!", rekao mi je direktno. U trenu sam se razbudila gledajući ka njemu.
"Samo što mi te je preoteo Andrej i priznao neke stvari prije mene!", nastavio je da priča, prilazeci mi korak po korak.
"Joško, ja ne mogu.. ja volim tog momka...", pokušam da se sklonim od njega na fin način. Napravila sam par koraka unatrag, ali je išao za mnom.
"Josko, ne sviđa mi se tvoje ponašanje. Znaš i sam...", zašto niti jednu rečenicu ne mogu da završim zbog njega?
"Ne sviđa se ni meni jer si ti u zagrljaju drugog dečka i to mog saigraca u reprezentaciji.", rekao je.
YOU ARE READING
•PAR MINUTA ZA NAS•
Fanfiction"Šuti, stoko! Mi smo familijarno dinamovci! Šta sad zezaš!"
