Poglavlje 3

2.8K 119 8
                                        

Nikada neće da zaboravi dan kada ga je upoznala. Ona besna, zbog ispita koji je pala, užurbano je koračala po Knez Mihajlovoj, kada je ugledala svoju tadašnju najbolju drugaricu. Sa njom su tada bila još dva lika, ali ih je ignorisala.
Rekla joj je šta joj se desilo i otišla bez pozdrava. Tek je deset minuta kasnije, bila svesna toga, da su pored Aleksandre bili još neki momci.

Deset dana kasnije, našla se ponovo u njihovom društvu.

Filip je još pri prvom njihovom susretu, bio očaran njome, njenom lepotom i pojavom. Bila mu je simpatična, dok je onako sitna, besnela zbog profesorke koja ju je oborila.
I ako je Dušan, njegov drug, koji se u tom trenutku našao sa njima, bio sto posto siguran, da je Ksenija, samo još jedna razmažena i bahata jedinica, Filip je sto posto bio siguran u to da nije. A deset dana kasnije se i uverio da je bio u pravu.

Opčinjeno ju je slušao dok je pričala, lupala gluposti i smejala se, kat – kad peckajući se sa Dušanom, pokušavajući da se prepiru. Ali njih dvoje su od samog početka imali taj odnos. Kao rogovi u vreći.
Jedino što ga je sprečavalo da joj priđe, bila je njegova devojka. Tada su bili šest meseci u vezi.

Ali, nakon četiri godine, sreo ju je ponovo. Iskoristio je priliku i svoju slobodu i javio joj se. Malo su prošetali, popričali i na kraju razmenili brojeve telefona.
Jedva je čekao da dođe kući i javi joj se. Možda se nisu toliko često viđali u proteklih četiri godine, ali mu je često bila u mislima.
Ubrzo nakon toga, smuvali su se.

Godinu dana divne veze, bez svađi, završilo se ovako. Nestao je. Ni sam nije znao razlog tome, ali morao je da se skloni. Znao je da će ga ubiti. Znao je da će biti ljuta na njega i nije mogao da uradi ništa povodom toga. Nešto mu nije dalo da uradi bilo šta povodom toga.

Obradovao se činjenici da je pored dizajna završila i softverski inzenjering kao i on. Još više ga je radovalo i to što je počinjala da radi sa njim.
Ali ju je izgubio.

Narednih dana, pokušavao je na sve načine da komunicira sa njom, kako na poslu, tako i van, ali ona nije ni dozvoljavala da joj priđe. Popreko bi ga pogledala svaki put kada bi joj se približio i morao je da se povuče, jer nije smelo da se sazna za njih. Oboje bi dobili otkaz.

Sedela je sa Anitom na terasi kod bazena i sunčala se, kada joj je telefon zazvonio. Ugledala je Filipovo ime i besno prekinula vezu.

- Ko je? – Anita je pitala.

- Filip.

- I dalje hoće da razgovara?

- Da, onog dana me je čekao u stanu, nakon što smo se posvađali, otišao je. Od tad mi ne da da dišem. I na poslu su primetili da se nešto dešava. Srediće mi otkaz, a da se i ne potrudi, oboma će. – ljuto je rekla.

- Nisi mi rekla da ste pričali. – malo se ljutnula. Obično su sve pričale jedna drugoj.

- Iskreno, još uvek sam pod utiskom zbog njegovih reči.

- Kojih reči?

- Želi da me oženi. – Anita se zagrcnula koktelom koji je pila, kada je čula ove reči.

- Molim?

- Želi da se venčamo. Razmišljao je dok se krio od mene i doneo tu odluku.

- I šta si ti rekla?

- Da nije normalan, onda smo se posvađali.

Anita je krenula nešto da doda, kada ih je ponovo prekinuo Ksenijin telefon. Besno je krenula da prekine, ali je ugledala Dejanovo ime.

- Halo bato. – blago je rekla.

- Šta radiš?

- Sunčam se. – otpila je malo koktela.

- Lepo je tebi. Izlazimo večeras?

- Šta je, odjebale te prijateljice, pa si se setio sestre. – rekla je kroz osmeh.

- Znaš da nije tako. Uostalom dogovorili smo se.

- Ne sećam se toga.

- Zezaš me, zar ne? Ostavio sam nam separe.

- Dolaziš po nas?

- Naravno. Baj. – rekao je i prekinuo vezu.

- Čula si ga, izlazimo. – rekla je i udobnije se namestila na ležajku.

Kasnije te večeri, pripita je sedela u separeu, ćaskajući sa prijateljima svog brata. Obožavala je ove momke i činjenicu da su se prema njoj ponašali kao da je princeza. Dok je Anita, zavodila Dejanovog najboljeg druga igrajući, Ksenija i Nikola su ćaskali o nekoj devojci, koja je zavodila Nikolu celo to veče iz suprotnog separea.

Onda je Anita došla i povukla Kseniju za ruke.

- Ponašate se kao penzioneri. Hajde, opustite se malo. – rekla je i povukla svoju drugaricu sa sobom.

Uvijala se u ritmu muzike, kada je osetila pogled koji je pržio njenu kožu. Bio je to pogled istog onog muškarca, koji ju je pre par nedelja, zadovoljio na sve moguće načine. I ona je bila svesna toga i ako ga nije videla.

S druge strane, muškarac plave kose, je opčinjeno gledao u zgodno telo, devojke koja je u crnoj haljini mešala i igrala samo za njegove oči. Nije trebalo dva puta da pogađa ko je u pitanju. I ako joj još nije video lice, bio je sto posto siguran da je to ona. Jer to telo mu nije izlazilo iz glave. A onda se okrenula ka njemu, kao da je već znala gde je.

Uputila mu je svoj najlepši osmeh i on je mehanički podigao čašu i nazdravio u njenom pravcu. Uzvratila mu je i popila malo džin tonika koji joj je bio u ruci. Pogledom ga je provocirala, željna njegove blizine i njegovog dodira.

Ubrzo je ustao i uputio se ka njoj. Nakon što je pozdravio sve prisutne klimanjem glave, približio joj se i uvukao u zagrljaj.

- Prelepa si. – prošaputao je.

- Hvala. – pogledala ga je u oči sa velikim osmehom na licu i sjajem u očima.

- Hoćeš da se izgubimo negde? – bez pardona joj je rekao.

- A ne, nisam ja laka ženska. – rekla je kroz osmeh, dok je u sledećem trenutku već sakupila svoje stvari.

I sam je imao osmeh na licu, dok su se zajedno probijali kroz masu, pijanih ljudi.

- Kako si došla? – pitao je kada su izašli na svež vazduh.

- Brat me dovezao.

- Idemo mojim autom?

- Naravno. A gde idemo?

- Kod mene? – pitao je.

- Ja sam ipak bliže. Hajdemo kod mene. – podigla se na prste i poljubila ga.

- Onda idemo kod tebe.

-----------------------

Tražili ste, dobili te.

Naravno da sam prekinula na najzanimljivijem delu. Naravno da ćete čekati sutra za nastavak.

I znam da me trenutno mrzite zbog toga! ❤️

Ljubim vas! ❤️

Nestvarna Where stories live. Discover now