Give me a chance

Untitled Part 25

Pjesme za dio-   https://www.youtube.com/watch?v=7_weSk0BonM

https://www.youtube.com/watch?v=BZsXcc_tC-o&index=2&list=RD6QXTV_jPSl4

https://www.youtube.com/watch?v=zRIbf6JqkNc&list=PLD7541336B0EF26A9&index=13

S teškom mukom pomičem tijelo dok oči pokušavam priviknuti na nevjerovatnu bjelinu.Tvrd i neudoban krevet mi otežava kretnje te nastavim ležati u istom položaju dok se pokušavam prisjetiti što se dogodilo.Otvaram oči i na stolici pored vidim mamu koja spava ,a na sofi pored Monicu i Zayna. "Budna si.Zayn,dođi." Polako me pridiže i uspravlja dok ja jaučem jer me cijelo tijelo boli. "Što se desilo?" upitam dok Zayn budi mamu. "Onesvijestila si se i pri tom dobila blagi potres mozga."-Zayn kaže ozbiljno dok na njegovom licu i dalje primijećujem tragove ljutnje. "Pobogu,kako sam dobila potres nečeg čega nemam?"-kažem i nasmijem se s teškom mukom izazivajući smijeh svih prisutnih. "Alysson,pa ti si dobro.Tako sam se zabrinula..."Mama kaže dok me grli i to me nevjerovatno boli ali šutim jer znam da se baš brinula."Koliko je sati?"-upitam i Zayn mi doda svoj telefon pokazujući mi sat na ekranu.Klimnem glavom i zatvorim oči.Srce mi se steže dok se prisjećam scene s Harryem.Boli,i ježim se čak pri samoj pomisli na to.To poniženje,bespravno okrivljavanje,i moje ispričavanje...Nisam trebala.Trebala sam sve pustiti baš kao i on što je pustio onoga trenutka kad je odlučio da me optuži bez da sasluša moju stranu priče.Ulažem svu snagu i nekako ustajem s kreveta pridržavajući se za mamu i Zayna."Želim kući."-odlučno izgovaram dok primjećujem doktora koji prilazi vratima."Oho,naša pacijentica se već osjeća bolje?"

"Želim kući!"-ponavljam nešto glasnije i njegov osmijeh nestane s lica dok mama izlazi s njim kroz vrata vukući ga za ruku.Moram kući jer on jednostavno ne smije znati koliko me ovo boli,vrijeđa.Ne smije znati da me baš ovoliko povrijedio,i najviše od svega ne želim da izostajem iz škole jer nije vrijedan toga."Mons,pomozi mi da se presvučem." zamolim je i ona me uvede u wc dok se Zayn posprdno smješka. "Što se dogodilo,Al?"-zabrinuto me upita dok otkopčava bolničku pidžamu. "Ne želiš znati,vjeruj mi.Jednostavno,ne mogu ti reći.Bar ne još.Izvini."

/par dana kasnije/

"Nick,izvini im se u moje ime,ali ispiti su sada navalili i jednostavno nemam vremena.Znam da sam užasna,ali moram dati otkaz.Još jednom im se izvini.Moram ići sad,bye."-izgovorim prije nego što me uspije uvjeriti u činjenicu da trebam ostati i zaključam svoj novi mobitel.iPhone sam vratila Harryu,jer ne želim ništa njegovo.Zapravo,nisam ga vratila njemu,dala sam ga Jasonu da mu ga preda,pa se nadam da ga je dobio.Otkaz sam dala iz razloga što stvarno ne stižem u zadnje vrijeme na posao i da učim za ispite jer škola se završava ranije,i završni ispit je ranije,tako da moram sve znati,iako sam većinu naučila i sad mi je ostalo da ponavljam. "Ja izlazim."-mama kaže i poljubi me u kosu dok skoro odleprša kroz ulazna vrata.Sretna sam zbog nje jer je upoznala nekog novog i nadam se da će uspjeti.Dohvatim si laptop i počnem tražiti neki film.Rado bih ljubavni,ali znam da ću se poslije gušiti u suzama jer će me sve sjećati na Harrya i ubrzo promijenim tražilicu na kojoj sam stavila komedije pod hešteg.Nakon kraće potrage pustim Milerove (po ko zna koji put) i ugasim svjetlo u stanu zbog boljeg efekta.Već se na početku smijem iako ništa nije smiješno,ali to sam ipak ja.Meni je sve smiješno.Čujem zvono i pauziram film trčeći do vrata."Zazzie!"-viknem i objesim mu se oko vrata.Podigne me te zavrti izazivajući moj smijeh.Zayn i ja smo se pomirili i nevjerovatno mi je drago zbog toga i sad smo bukvalno nerazdvojni.Ne znam šta bih bez njeg."Šta radi moja mala princezica?"-upita dok ulazi u dnevni paleći svjetlo."Ugasi ga.Ljepše nam je tako film gledati."-kažem donoseći koka kolu i dvije čaše.On se smjestio na njegovo uobičajeno mjesto a ja sam do njeg te naslonila glavu na njegova prsa te stavila laptop na njegovo krilo."Stvarno?Milerovi?Kako očajno!"-posprdno govori jer zna da će me iznervirati."Začepi Malik ili ćeš osjetiti moj gnjev!"