Give me a chance

Untitled Part 17

"Što?Alysson,nisam mislio tako,kunem se.Bilo je slučajno,ne znam,nisam namjerno.Bože,oprosti mi,molim te."Ruke je sastavio jednu sa drugom i drži ih ispred svog lica dok uporno ponavlja 'molim te'.Veoma je lijepo slušati moljakanje iz njegovih usta,ali ovo što je uradio je nisko čak i za njeg."Makni se da prođem,James."Odgurnula sam ga i uzela torbu sa stolice krenuvši ka vratima."Molim te ostani Alysson,ti izvlačiš samo najbolje iz mene."Okrenula sam se ka njemu i prešla rukom preko čela nasmijavši se."Samo najbolje iz tebe,James?Na silu me ljubiš,vrijeđaš me,šamaraš,ko zna što još i onda kažeš da izvlačim samo najbolje iz tebe?Znaš,James,zadnji put kad me netko udario,bilo je prije 4 godine,kada me je udario otac i to ne jednom,ne obični šamar,nego šakama i nogama,James.Krvarila sam to veče,povraćala krv,željela da umrem,sljedeće jutro smo ga napustili.Ali,ja i sad nosim ožiljke koje mi je nanio prije 4 godine.Imam 17 godina,skoro sam svoj čovjek i ti se usuđuješ da me udariš,nakon što sam napokon sve uspjela da potisnem duboko u sebi.I nemam pojma zašto ti pričam ovo sve,jer ne zaslužuješ da progovorim riječ s tobom ikada više.Završili smo!"Zatvorila sam oči i izbrojala do tri da se smirim,jer ne želim opet plakati pred njim.Stalno me lomi i ovo o ocu nije smio znati,jer to nitko ne zna,čak ni Monica."Molim te oprosti,Alysson,nisam htio.Samo,nisam se mogao pomiriti s tim da te on ima umjesto mene.Da on dodiruje tvoju baršunastu kožu,da tvoje usne sa zadovoljstvom obuhvataju njegove,da on ima odnose s tobom,da je s tobom kad god poželi,ma što god uradio...Nisam htio,kunem se,ne znam što se dogodilo..."Usne je stisnuo u ravnu crtu i oči su mu se zacrvenile.Okrenuo mi je leđa i rukama prešao preko lica.Ne želim i ne mogu vjerovati da plače jer on je bezosjećajno govno koje nema osjećaja ni prema komu."Alysson,stani,molim te.Ljubomoran sam."Okrenula sam se i podignula obrvu."Ljubomoran?Na što?"Baš me zanima kakve laži će sad izgovoriti jer ovo postaje smiješno kao i svaka situacija s njim."Na Harrya."Ovo je izgovorio veoma tiho,ali je izazvalo moj glasan smijeh."Oh,James,izvrstan smisao za humor,no moram ići sad,nažalost."Napravila sam fejk izgled ožalošćenog lica i mahnula mu namigujući.Čula sam njegove korake ali sam nastavila da se krećem ka vratima."Vidi Alysson,neću te zadržavati ako želiš otići,ali želim da znaš da stvarno izvlačiš ono najbolje iz mene čim se udaljim od tebe.Nakon svakog našeg poljupca sam u sebi skakao kao dječak od 5 godina kad ga njegova simpatija ponudi bombonama,nakon svakog tvog inaćenja osjećao sam se loše jer sam te natjerao na to,ali u drugu ruku bio sam sretan jer stvarno fantastično izgledaš kad se ljutiš.I ono veče kad se desio onaj incident s Harryem osjećao sam se tako zaštitnički i bio sam sretan jer si otišla sa mnom,našla sigurnost i utočište kod mene.I sad se osjećam kao najveće govno jer sam ti uradio ono,jer sam učinio da se osjećaš toliko loše i nemaš pojma koliko se kajem zbog toga,jer se osjećam kao da sam udario pokojnu sestru i ..."

"Pokojnu sestru?"-upitala sam ga,prekidajući ono što je htio da kaže.Počeo je zamuckivati ali predavaona se ubrzo ispunila dečkima tako da sam se vratila za katedru poslavši Theu ohrabrujući osmijeh.Znam da nisam smjela tek tako preći preko ovoga,ali pobogu sestra mu je mrtva i možda je baš zbog nje ovakav kreten.A i definitivno me kupio kada je onako slatko pričao o našem retardiranom odnosu jer nisam znala da može biti onakav uopšte.Dok su se pojedini studenti smještali,prišao mi je i tiho promrmljao."Znaš,hvala ti što si ostala.Volim te,Alysson."Podignula sam glavu ka njemu i iznenađeno ga pogledala ali on je već dijelio testove studentima.Sjela sam za stolicu ne ostavljajući mu mogućnost da sjedne ali meni treba vremena za razmišljanje.Voli me?O čemu dovraga on priča?Vidjela sam da se pojedini studenti vrzmaju i red bi bio da ih obiđem ali neću prijaviti njihove puškice ako ih nađem.Ovaj predmet je relativno lagan,zašto je tako teško naučiti?Primijetila sam prezgodnog dečka koji se muči s ispitom i znam da je loše,ali moram mu pomoći."Je li sve u redu?Upitala sam ga i trznuo se kao da je spavao."Uhm,ne baš."Nezainteresovano je promrmljao je vratio pogled na sliku na zidu."Zašto si tako pesimističan?"nervozno sam ga upitala naginjući se ka njemu da ostali ne čuju naš razgovor.Okrenuo se ka meni i pogledao me u oči a onda pogled spustio na moje grudi koje su sad bile na izvol'te jer sam se nagela."Sad imaš moju pozornost,lutkice.Od ovog mi zavisi godina,a ovo je ko zna koji put da izlazim,tako da..Eto ti razloga."Namignuo mi je i prevrnula sam očima letimično preletivši pogledom preko papira.Ispit nije bio baš lagan ali znala sam odgovore na više od pola pa sam mu ih šaptala kad bih naišla pored njeg.