𝒫𝓇𝒾𝓅𝒶𝒹𝒶𝓈̌ 𝓈𝒶𝓂𝑜 𝓂𝑒𝓃𝒾

2. Poglavlje

Aurora P.o.v
...ponovo sam se posvađala sa svojim ocem. Ponovo je bio grub prema meni. Ponovo sam bila krivac svađe između svoje majke i oca. Ne želim da se svađaju. Ne zbog mene. Slučajno sam zaboravila da izvadim mobitel iz svog đepa prije nego li sam otišla da večeramo. To je bio razlog cijelog sukoba između moje majke, moga oca i mene. Također ponovo je spominjao kako me želi udati za nekog stranca kojeg ni ne poznajem. Ponekad se tješim da se to samo u serijama dešava, ali nisam sigurna više u tu priču da se to samo u serijama dešava. Pomozi mi molim te prijatelju."

Zadnjom napisanom riječju odložila sam svoju olovku naslanjajući se na svoju stolicu. Uzdahnula sam razmišljajući o svemu tom što sam napisala u svoju malu knjigu tajni. Moj stvarni život...

Nakon nekog vremena odlučila sam da ustanem sa stolice i da se presvučem u udobnu robu. Presvukla sam se u svoju omiljenu pidžamu a onda svoju dugu smeđu kosu zavezala u punđu. Smjestila sam se u svoj krevet, a onda i polako utonula u san. Pustila sam da me misli odvedu u zemlju mira.

"Trrrrrrrrrrr" oglasio se alarm. Otkucavalo je vrijeme za ustajanje u školu u kojoj sam pa bar malo imala mira nego kod kuće.

Ustala sam pospano te odma krenula tražiti robu koju ću da obuče. Moj otac nije davao svašta da obučem u školu te nisam mogla da nosim ono što svaka cura nosi mojih godina. Obukla sam majicu koja je bila najobičnija u rozoj boji. Dolje sam imala traperice no ne tako duge. Ipak je bilo ljeto.

Kosu svoju sam počešljala i svezala u uredni rep, a šminke nisam ni trunku smijela nosit osim kada sam imala modrice od udaraca svoga oca. Tada sam morala prekrit sve kako se moji roditelji nebi osramotili.

Svoje umorno lice sam umila hladnom vodom kako bi malo došla k sebi. Obavila sam i jutarnju higijenu onako kako svi mi to radimo. Nakon toga sam spremila knjige i ono što sam danas imala te se zajedno sa školskim ruksakom sišla sa kata kako bi poželjela svojima dobro jutro.

"Dobro jutro majko, dobro jutro oče!" radosno pozdravim oba roditelja iako se imam sa pravom na svog oca ljutit. "Dobro jutro Aurora" odgovori moj otac ni ne skidavši pogled sa novina. "Jutro zlato mamino jesi mi se naspavala?" veselo odgovori moja majka koja ugleda da mi je krivo što me otac nije ni pogledao ma koliko god se ja trudila sakrit.

"Jesam majko, idem ja sad, zakasnit ću u školu ljubim vas puno." odgovorim dok uzimam krastavicu i grizem je dok odlazim brzim hodom. "Pamet u glavu je li jasno?!" doda moj otac prije nego li se skroz izgubim iz njihovog vida. "Jest tata." tiho dodam samo kako ne bi izazvala svađu rano jutro jer to nikom ne treba. Polako se zaputim prema školi u koju nisam baš dobro došla od strane učenika.