𝒫𝓇𝒾𝓅𝒶𝒹𝒶𝓈̌ 𝓈𝒶𝓂𝑜 𝓂𝑒𝓃𝒾

14. Poglavlje

Eleonor P.o.v
Nisam mario za njene suze. "Uzimam!" izgovorim i onda se začuje gromoglasan plijesak. Ponovo pogledam u Auroru, no sad je već bila blijeda kao krpa.

"Ne radi mi sad ovdje cirkuse!" približavajući se Aurori izgovorim joj šapatom na uho. A onda je uslijedio i red na moju buduću suprugu koju ću ja da sredim.

"A sada da krenemo i na mladu." reče pop koji nas je vjenčavao. "Aurora Deniz uzimate li Eleonora Chogan za svog zakonitog supruga?" izgovori pop ove riječi gledajući cijelo vrijeme u Auroru.

Pogledam ponovo u nju i prorežim tiho "sjeti se pištolja". Na spomen toga okrene se brzo prema popu i rekne "uzimam." pod dozom straha.

Znala je da treba to da napravi prvo zbog tog što joj je otac ovdje. Ponovo se začuje gromoglasni plijesak koji je bio upućen nama.

"Možete poljubiti mladu!" E taj sam dio jedva čekao da dođe. Okrenuo sam se prem njoj, na šta me je pogledala u znaku nemoj mi to radit. Iskreno zanima me da li zna da se ljubi ili to nikad radila nije. To ćemo večeras sve izvidit. "Suprugice noć će nam biti jako duga." Pomislio sam u sebi.

Približio sam se k njoj, pa krenuo da skidam veo s njenog lica. Na tren je zatvorila oči dok sam joj skidao veo sa očiju. Kad sam to uradio vidio sam tu bol u njenim očima, ali nisam mario. Poljubio sam je na usne. Bile su tako mekane.
———————————————————————————
Aurora P.o.v
I tako kreće danas moj pakao s ovim čovijekom, koji je monstrum od čovijeka. Nakon svega što sam morala proći, na redu je bilo za prezime. Odlučila sam da se očevog prezimena odreknem.

"Kako ćete da se prezivate?" upitao me je pop koji nas je vjenčavao. Pogledala sam prvo u Eleonora pa onda u svog oca kojeg ne znam da li mogu nazivati ocem. "Samo Chogan! Bez Deniz."

Ostavila sam Eleonora u šoku. Znam da nije to niti malo očekivao. No to sam napravila samo da se odreknem prezimena čovijeka koji me je dao samo tako bez treptaja.

Vidjela sam Davidovo lice nakon što sam rekla da neću nositi više prezime Deniz. Eleonor se nasmijao pobjednički.

Potpisali smo se poslije svi. A onda je došao red i na slavlje, točnije po meni za sahranu. Cijelo vrijeme dok sam bila za mladenčinim stolom držao me za ruku jako čvrsto. Nije bilo šanse da se izbavim iz te ruke, jer kad god sam pokušala stegnuo bi jače.

"Mislim da je vrijeme za ples mladenaca." rekao je neki čovijek. Nije me zanimalo ni tko je ni šta je, ali Eleonor me povukao za ruku pa sam morala da se dignem za njim. Vukao me je do sredine sale, a onda svoje ruke stavio na donji dio mojih leđa.

"Jedva čekam našu prvu bračnu noć." rekao je Eleonor dok sam tražila i jednu trunku šale iz ove gadljive rečenice. "Ajde molim te me pusti da idem, premlada sam za sve ovo. Pa petnaest mi je godina ne znam ništa o braku, ne zna...." ušutkao me odvratnim poljubcem nakon što su su svi počeli da plješću.

"Naučit ću te ja, ipak imamo cijeli život pred nama ženice. Znaš da se sa mužem ne smiješ igrat, to nek ti bude prvo pravilo!" kaže mi nakon što odvoji usne sa mojih prijetećim glasom.