THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

1.dio

"Lucija,hajde stigli smo!"-cuo se glas njezine mame.

"Evo me!"-odgovorila je.

Lucija je bila djevojka tamnije puti, duge smede kose i ociju crnih poput ugljena. Iako je imala 17 godina svake godine je isla na ljetovanje kod svoje bake. Voljela je slusati bakine price i pisati svoje.

Lucijini roditelji nosili su svoju prtljagu prema ulaznim vratima stare,kamene kuce.
Tamo ih je docekala baka, tatina mama. Nakon sto su se raspakirali, zajedno su porucali i isli se odmoriti od puta.

"Idem na more s anom cao!"-rekla je dok je zavrsavala razgovor na mobitelu.

"Cuvaj se. Cao!"

Ana joj je bila najbolja prijateljica ovdje. U usporedbi s lucijom, ana je bila niza, imala je kosu boje meda sa smedim pramenovima i sivkaste oci.

Lucija je sjela na biciklu i krenula. Odlucila je malo razgledat naselje iako je svake godine ovdje.

Plaza je bila udaljena od naselja 5 minuta. Njezina kuca je malo podalje od centra naselja pa joj treba 15 minuta.

Prosla je glavnim trgom i skrenula u jednu ulicicu. Nakraju je skrenula kod crkve u parkic koji je ujedno bio precica do mora.
Uglavnom je naselje u kojem je lucija boravila bilo vrlo maleno. Nalazilo na razvedenoj obali pa je bilo okruzeno obliznjim otocicima. Sve je to bilo privlacno mnogim turistima.

Lucija je naslonila biciklu na drvo i stepenicama se sputila prema plazi. Ugledala je anu s jos jednom curom kako sjede na rucnicima.

"Hej cure!"-pozdravila je sramezljivo.

"Hej! Ovo je petra, petra ovo je lucija!"-veselo je uzviknula ana.

"Drago mi je!"-rekla je petra pruzavsi ruku.
Lucija ju je pogledala. Petra je bila dosta bjelja, imala je crvenu kosu i zelenkaste oci.

Neko vrijeme su sjedile i pricale, a zatim su otisle na pice. Kafic je bio udaljen od plaze 2-3minutice.

"Oh vec je 2 sata! Cure ja moram kuci na rucak vidimo se sutra!"-rekla je petra dok je stavljala stvari u torbu.

"Bok petra!"-rekle su jednoglasno.

Jos su malo pricale i izlezavale se, a zatim su skupa krenule kuci.

"Znas razmisljala sam, bis se uclanila u ronilacki klub? Ono da skupa ronimo i to....bilo bi fora!"-upitala ju je ana.

"Pa mogla bih pitat roditelje. Zvuci zabavno a i trebam neku bolju zanimaciju ovog ljeta."- slegnula je ramenima.

Prosle su glavnim trgom, ana je skrenula lijevo,a lucija je produljila dalje. Inace, ana je zivjela blizu centra u ulici koja je bila vrlo prometna. Ona je zivjela na katu, a ispod su bili neki ducancici i nekoliko restorana koji su uvijek bili prepuni turista.

Lucija je naslonila biciklu na zid i usla u kucu.

"Ima li kog?"-upitala je izuvajuci cipele.

"Roditelji su otisli u kupovinu. Samo sam ja ovdje."-cuo se glas lucijine bake.

Lucija je sjela pored baku i cekala njezinu poznatu recenicu "jesi li ikad cula pricu o [ime]?".

"Wow zar se to stvarno dogodilo?"-upitala je iznenadeno nakon ispricane price.

Tako kazu. Nitko Ne zna bas pravu istinu. Ne zelim te gnjavit. znam da si vec velika ali bi li se isla samnom kasnije prosetat? Po onoj setnici uz more?"

"Naravno, zasto ne?"-nasmjesila se baki.

Vec je proslo 3 sata....lucijinih roditelja nema...nema ni rucka....

"Mama kada se vracate?"-upitala je lucija nervozno stiscuci telefon u ruci. Bila je gladna. Sama nije znala kuhat, a baka je bila stara i jedva je stajala na nogama.

"Evo nas za 20 minuta. Sreli smo lukine roditelje pa smo otisli na kavu."

Na spomenuto ime lucijino srce pocelo je ubrzano kucati. Luka je bio njezina simpatija. Bili su prijatelji odmalena.

"Aha."-pokusala se malo smiriti-"onda se vidimo! Cao!"

"Cao,cao!"

"Bako, nakon rucka se idem okupat pa cemo kasnije jer je sad prevruce."

"Moze."-kimnula je glavom.

Lucija je sjedila i gledala tv. Pracenje njezine omiljene serije prekinulo je otvaranje vrata.

"Stigli smo!"-cuo se glas lucijina oca.

"Napokon..."-promrmljala je.

Nakon 20 minuta svi su sjedili za stolom i motali pastu oko svojih vilica. Dok su stariji vodili uobicajene razgovore, lucija je odlozila tanjur i povukla se u sobu. Malo se izlezavala i dobila inspiraciju za novu pricu. Sve je zapisala u biljeznicu i otisla se presvuc za na more.

"Idem!"-pozdravila ih je otvarajuci ulazna vrata.

"Bok cuvaj se!"

Kimnula je glavom, Sjela na biciklu i krenula. Za 10minuta dosla je na plazu.

Tamo su je cekale petra i ana.