THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

11.dio

"Lucija idem s tobom. Ne zelim ostat sam ovdje."

"Ah dobro...ali sta sa stvarima?"

"Sakrit cu ih u ovu rupu."-rekao je pokazivajuci rukom na rupu u tlu pored stabla.

"Okej. Samo pozyrimo. Vec ih nema neko vrijeme i to me brine."

"Evo...gotov."

Trcali su najbrze sto su mogli. Cim su culi sum vode znali su da je jezero u blizini.

"Luka tamo!"-lucija je pokazala na bocice i kartu koje su se nalazile pored usca malene rjecice. Luka je uzeo kartu te upitao:
"Gdje su oni?"

"Ne znam. Ovo mi se nikako ne svida."-odgovorila je zamisljeno.

Krenuli su prema sumi te ih piceli dozivati.

"Mateo?! Ana! Javite se!"-dozivali su ih ali nije bilo odgovora. Hodali su dublje u sumu

"Zasto si stao?"

"Pa...ovaj...dame imaju prednost?"

"Kukavico..."-uzdahnula je lucija.

"Ana! Mateo!"

"Hajde luka idemo."-uzviknula je luki koji je zaostajao.-"ne budi kukavica! Moramo ih naci!"

"Hajde ti prva,ja cu za tobom."

"Aghh"-isfrustrirano je uzdahnula i nastavila se probijati kroz grmlje.

U MEĐUVREMENU

Anina usta prekrivala je hladna,kamena ruka. Pocela se znojiti i srce joj je jako kucalo.
Jos uvijek se tresla od starha,ne vjerujuci onome sto joj se upravo dogodilo. Pokusala je pomaknuti ruku,ali bice ju je jos vise povuklo sebi i zabilo nokte u njenu ruku. Osjecala se kao da joj kakva hladna ostrica para kozu,na sto je duboko uzdahnula. Crvenjela se i naprezala od boli.

Pokusala se pomaknut,ali nije uspjela. Ruka joj je sad bila vec sva izgrebana i krvava.

Pogledala je matea,a zatim bice koje ga je stezalo oko vrata. Iza je stajalo jos nekoliko takvih.

To su bili kipovi ljudiju. Imali su hladne i prodorne poglede od kojih ti se sledi krv u zilama. Ruke su im bile hladne i snazne,a pokreti grubi ali necujni. Sve u svemu izgledali su kao obicni,ali skamenjeni ljudi.

Kako je moguce da su kipovi zivi? Sto ce sada? Gdje su lucija i luka? Sto ako se njima nesto dogodilo? Sto pitanja se ani vrtilo po glavi.

Mateo je samo ukipljeno stajao i razmisljao. Vrat ga je sve vise boljeo od stiska jakog stiska.

"Mateo! Ana! Gdje ste?!"-culi su se uzvici njihovih prijatelja.

Ana ih je pokusala upozoriti ali je imala prekrivena usta kao i mateo.

Suskanje je bilo sve glasbije sto je znalculo da su luka i lucija vrlo blizu.
Kipovi su okrenuli glave prema smjeru iz kojeg su se culi koraci.
Zavladala je tisina. Svi su ukipljeno stajali,pronatrajuci sto ce se dogoditi.

Odjednom se pred njima stvorila lucija, a odmah iza nje luka.

"Sto se ovdje dogada?! Vi...vi....cudaci!"-luka je vrisnuo i otrcao u nepoznatom smjeru.

"Kukavico-"-hladna ruka ju je povukla,na sto je njeno tijelo snazno odskocilo.
Iz majice joj je ispala ogrlica,na tlo.

U tom trenutko kipovi su se odmaknuli nekoliko metara unatrag. na licima im se ocrtavao strah. Ocito su se bojali.

Lucija je potrcala i podigla ju u zrak. Hodala je prema njima, na sto su se oni jos vise udaljavali.

"Hajmo odavde!"-viknuo je mateo.