THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

5.dio

"Ona ga je pronasla?"

"Da."-uzdahnula je lucijina baka.

"Sta se ovdje dogada? Sta sam pronasla?"-upitala je vec pomalo zivcano.
Baka ju je samo pogledala i pocela pretrazivat svoje dzepove.

"Ovo!"-iz dzepa je izvukla lucijinu ogrlicu. Stezala ju je u ruci kao da ce joj je netko pokusat preotet.

"Moja ogrlica?"-lucija je upitala zbunjeno opipavajuci si vrat.-" zasto je to tako bitno?"

Baka ju je ignorirala. Izvukla je biser iz ogrlice i podigla ga visoko da ga svi vide.

"Hoce li mi netko objasnit o cem se ovdje radi?!"

"Mlada damo, upala si u veliku nevolju! Znas li ti kakvu opasnost si nam donijela?!"-oglasila se jedna od 4 gospode.

"Opasnost? O cemu vi pricate?"

"Odi se obuci, idemo negdje!"- naredila joj je baka.

Sa stotinu pitanja u glavi lucija se zaputila u sobu. Nesto se cudno dogada....i to nije dobro,pomislila je dok je navlacila tenisice. Zatim se sputila u kuhinju gledajuci po prostoriji.

"Gosti su otisli?"

"Da, nas dvije sad negdje idemo."

"Oke. Ali....bako mozes li mi molim te reci sta se dogada? Zbunjena sam!"

"Sve ces saznat u pravo vrijeme, zato i idemo tamo."

Tamo? Gdje tamo?,razmisljala je dok je zakljucavala kucu. Milijun pitanja ...niti jedan odgovor.

Nakon otprilike 15 minuta stigle su pred park. Baka je skrenula lijevo od parka penjuci se uzbrdicom prema maloj sumi. Bila je puna borova, niskog raslinja i poneke zivotinje.

Prosle su nekim puteljkom i nasle se na cistini, usred koje je bila malena kuca.

Nakon nekoliko pokusaja kucanja, vrata im je otvorila stara gospoda. Bila je koscata i pogrbljena. Vidjelo se da je mnogo toga dozivjela i iskusila. Doimala se mudro i cvrsto poput kamena.

"Dovela sam ju."-rekla je baka. Utisnula je gospodi nesto u ruku.

"Dobro, udite."-rekla je psremajuci to u dzep.

Sjele su u dnevni boravak.

"Sad, ekhm"-nakasljala se-"da ti napokon objasnin sto se dogada jer vidim da si zbunjena."

Lucija ju gledala s znatizeljom, a u isto vrijeme malo se bojala.

"Dakle, ne zelim te prepast, ali taj biser koji si nasla je vrlo opasan. Sigurno te zanima zasto! Eh, pa jos u proslosti mnogi su se borili protiv zla koje ova stvarcica(podignula je biser) donosi. Ne zna se tko,ali nekad davno je netko prokleo jedan otok i ovo naselje. Taj otok je sad napusten, osim ako ga turisti ne posjete. Neke price kazu da je biser od tamo, sto je najvjerovatnije tocno. Al vratimo se na stvar-"

"Oprostite sto prekidam, ali kakve to veze ima samnom?"

"Sad cu doci i do toga. Tko god nade taj biser on nosi prokletstvo sa sobom i ima zadacu da unisti biser. Mnogi su pokusavali, ali nisu znali kako....i onda pretpostavljate sta se dogodilo...."-otpila je gutljaj caja.

"Da nastavim.... neki su skoro uspijeli, ali se dogodilo sljedece: postali su opsjednuti tim biserom. Zavukao im se u um, mislili su samo o tome i zato ga nisu mogli unistit. Jer to je postalo samo "njihovo".
I dosli smo do 1960, kad je moj pokojni muz nasao biser. Cula sam ja i prije za to ali nisam vjerovala u takve "price". Dakle, on ga je nasao i otisli smo kod djeda moje prijateljice koji je navodno bio potomak nositelja bisera. Sve su mi objasnili, a moj muz je odmah drugi dan krenuo na put. Sa njime su posli jos 3-4 prijatelja, ali samo se jedan vratio. Opisao je taj otok kao pakao, rekao je da tamo vis enece nogom krocit. Rekao mi je zasto moj muz nije unistio biser vec je biser njega: zbog te bolesne zudnje, zudnje za bogatstvom. Taj njegov prijatelj je znate...malo skrenuo....i da pocinio samoubojstvo..."

"Ajme meni!"-lucija je vikunla. Uzasnula se price....je li to stvarno istina? Sta ako se njoj nesto dogodi? Ili njezinim prijateljima i obitelji?

Pogledala je u baku, koju kao da nije bilo briga, kao da ovakve stvari cuje svaki dan.

Iz ramizljanja ju je prekinuo staricin glas.

"Mogu li nastaviti?"-lucija je kimnula glavom-"nakon njega je su jos neki zavrsili na los nacin...na primjer jedan je pokusao pobjec iz naselja sa biserom misleci da ce se tako obogatit....ali to mu je donijelo jos vecu nesrecu. I onda ga je nasao tvoj djed. Bio je odlucan i krenuo na put, ali se nije vratio....a kako je krenuo sam nitko ne zna sta mu se dogodilo. I sad ti, ti si ga nasla roneci?"-lucija je kimnula glavom u znak potvrde-"taj biser ko da je cekao da ga nades....pa ti si nositelj bisera iako je cudno da je iz iste obitelji u samo nekoliko godina izaslo dvoje nositelja. To se ne dogada cesto...."

Neko vrijeme je razmisljala, dok ju je lucija blijedo gledala....zar je moguce da se njoj ovakve stvari dogadaju? Kakve to uzase donosi biser i taj misteriozni otok?

"Oprostite, ali koji je to otok,jer ovdje ih ima malo vise?

"Lucija, to je onaj za koji si me pitala dok smo setale. Znas onaj najdalji?"-odjednom se oglasila baka.

"Aha...aha..."-ponavljala je ne vjerujuci sta cuje. Ovo sve je bilo previse za nju.

"Pa, mi koji smo kako da kazem bili u nekakvoj takozvanoj "vezi" s nositeljem bisera ostali smo "vezani" i za biser. Otkad je moj muz umro, ja sam proucavala karte, citala o svemu tome, i kad je tvoj djed nasao biser, donio ga je meni. Promatrala sam ga dulje vrijeme i "povezala" se s njime.
I odtada mi, koji su bili uz nositelje pratimo, ako se biser pojavio negdje ili ako se hoce. I prije nekoliko tjedana osjetila sam da je blizu, ponovno sam osjetila tu prazninu i izgubljenost u umu. Znali smo da ce ga netko kad-tad naci. Danima sam razmisljala sve dok me tvoja baka nije bila jucer obavjestiti. Ali moras paziti da se ne procuje. Pogotovo zbog lovaca na blago, da ga oni nadu ne bi se dobro svrsilo."

"Ne zelim biti bezobrazna ali sta vi ocekujete od mene? Sta ja tu mogu uciniti?"

"Moras poci na put i unistiti biser....inace..."

"Inace?!"

"Ne zelis znati sta slijedi...."