THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

15.dio

Nalazili su se u sreditu planine. Oko njih nije bilo nicega osim stijena koje su zaklanjale i ono malo sunca koje se probijalo kroz guste oblake. Dan je bio tmuran kao i njihove misli. Bezivotno su se vukli za starcem. Bili su uzasno gladni, a zadnji put su jeli prije 2 dana.

Hodali su ravno. Nigdje nije bilo nicega. Na neki nacin osjecali su se kao da su u pustinji. Sunce je lagano zalazilo na zapadu.

Zastali su nekoliko puta, ali su nastavili dalje pokusavajuci biti sto brzi. Htjeli su da sve ovo zavrsi.

Odjednom se prolaz kojim prolaze prosirio. Postao je ovalnog oblika tako da je na podsjecao na nekakvu arenu. Svugdje su bile spilje. Put je nastavljao dalje, ali ovo je bilo njihovo odrediste.

"Ovdje je toliko spilja, kako cemo nac onu pravu?"-upita ana hvatajuci se za glavu.

"Ne znam, trebat cemo se dobro potrudit."-odgovorio je mateo promatrajuci okolinu.

"Dakle samo bismo trebali pretrazit sve ove spilje?"-upita lucija zbunjeno.

"Da nema nam druge.."-odgovori starac.

"Bolje da krenemo jer nemamo puno vremena. Sunce ce uskoro zaci."

Dok je na jednoj strani sunce putovalo prema zapadu i lagano se spustalo, na drugoj se vec lagano nadzirao mjesec.
Nije se najbolje vidio premda da je jos bio dan, ali se isticao jer je bio pun i bijel sa sivkastim mrljicama.

Starac je hodao naprijed, a ostali su ga pratili. Tada je ana iskoristila priliku.

"mateo?"-zovne ga, te mu prstom pokaze da dode.

"sto?"

"ja i dalje ne razumijem, kako mu mozes vjerovat. nije li ti cudan?"-pocela je mateu mahati rukama ispred lica.

"covjek nam samo pokusava pomoci....uostalom vidis da je vec bio ovdje."

"svejedno, sumnjiv je. Zasto bi uopce ikad bio isao ovdje? Ha?"

"Pa rekao nam je. Zato sto su bili na istrazivanju."

"Aha. Ta prica bas drzi vodu. Sto ako je on bio ovdje zbog...znas.."-tada pokaze na luciju.

"Zbog lucije?"-mateo upita zbunjeno.

"Ne glupane. Znas ti dobro na sto mislim."-pogleda ga ravno u oci.

"Ahaaa."-kaze kad napokon shvati.

"Ti nisi normalna."-nastavi.

"Ma hajde ima smisla."

"ana postedi me svojih ludih teorija, samo nam pokusava pomoci."

"Bas..."-puhne ljutito te sutne kamencic.

"Zasto trosis vrijeme razbijajuci glavu glupostima? Uskoro smo na cilju. Nisi li sretna sto je ovo gotovo?"

"Nitko nije rekao da je gotovo nit da cemo uopce uspjeti."-slegne ramenima.

"S tim stavom sigurno necemo."promrmlja i prode naprjed ubrzanijim korakom.

"pesimist..."-prosapce tiho,ali ipak dovoljno glasno da ga ana cuje.

"Cula sam te!"-uzvikne.

***

vrijeme je prolazilo i brze no sto su mislili....cinilo i m se kao da hodaju dva dana bez prestanka...ili kao da je vrijeme stalo. bilo im je dosta svega; a najvise hodanja. Obilazili su neke od spilja ali nije bilo napretka.

***

"Ovo nema smisla! Necemo uspjeti...mislim pogledajte koliko spilja je ovdje!"-lucija iznervirano kaze.

"Ostalo nam je premalo vremena. Sto cemo?"

"Da se razdvojimo?"-predlozi ana koja je i sama znala da to nije bila dobra ideja.

"Ne, moramo se drzat skupa."-ubaci se starac.

"Slazem se uz to uskoro ce i mrak."- mateo pokaze na nebo koje vec bilo tamno plave boje.

"Pa jedino sto nam preostaje je pogadat. Gdje cemo?"

"Hajmo u onu."-kaze starac pokazivajuci na spilju. Nije se razlikovala od ostalih sve dok nisu usli u nju. Bila je ponesto veca od ostalih, a zidovi su bili vlazni.

"Upalimo baterijske."-kaze mateo vadeci jednu.

"Da u vezi toga, ja ne znam gdje je moja..."-lucija slegne ramenima.

"Ni ja."-nadoveze se ana.

"Ahh kako ne--dobro nema veze samo krenimo"-pokusavao se smirit.

"Lucija, evo."-mateo joj nevoljko preda biser.-"Ako je ovo prava spilja...sad je sve na tebi."

Lucija samo kimne glavom i zadovoljno stavi ogrlicu oko vrata. Opet je moja, pomislila je i nastavila hodati, a ostali za njom.

Mateo je iza nje osvjetljavao spilju svjetiljkom tako da se nesto malo vidjelo.

Odjednom je spiljom odjeknulo necije stenjanje....zenski glas...ana!

"Ana! Gdje si ana?!"

"Javi se!"

Lucija je pocela trcati kroz mrak. Jedino sto ju je donekle vodilo je slaba svjetlost mateove svjetiljke.

Odjednom se nasla u mraku. Okrenula se ali svjetla nije bilo,nigdje.

Polako se pocela vracat unatrag. Zuto svjetlo osvjetljavalo joj je noge, sto je znacilo da je svjetiljka na podu....a mateo je....isto gdje i ana. Krenula je prema svjetiljci.

"Ana, M-mateo?"-upitala je zamuckujuci. -"Gdje ste?"

Prije no sto je mogla podignuti lampicu snazna ruka stisla joj je zapesce. Pokusala se oduprijeti ali nista nije vidjela. Lampicu je slucajno sutnula nogom te pala preko nje.

Jedino sto je mogla vidjet bila je crna prilika koja stoji iznad nje. Prisla joj je, cucnula pored nje te posegnula za lucijinom ogrlicom.