13.dio

17 3 2
                                    


UZIVAJTE! ;)

Uspinjanje im je postajalo sve teze zbog strmih padina i sljunkvitog-a na nekim djelovima i kamenitog-tla.
Sunce je obasjavalo njihova znojna i izmorena lica,koja su bila namrstena.

Bili su u podnozju visokih planina ostrih vrhova. Cim ih je ugledala ana je samo okrenula ocima i ljuto puhnula.

Nastavili su se uspinjat kamenim strminama i poceli pratit uske puteljke koji su ih vodili u sjenu planine.

Iako im je bilo lakse-zbog hlada i ravne povrsine-bili su dosta umorni.

"Mozemo li stati barem na nekoliko minuta?"

"Mhm"-promrmlja mateo zamisljeno gledajuci u daljinu."iako nemamo kartu mislim da bismo trebali samo ravno nastaviti."

Sjeli su na tlo i naslonili se na hladan kamen. Nad njima su se uzdizala dva vrha koja su razdvajala planinu na dva dijela. Izmedu njih je bio kameniti, neravni puteljak koji je nekad bio rijeka.

"Gdje mi uopce idemo?"-nakon nekog vremena upita lucija.

"Trebali bismo doci na sjeveru stanu ove planine. Tamo je spilja, u koju bis trebala odnesti"-tada zasuti i okrene se preema luciji,a ona mu uzvrati pogled. Pogled se je trajao dosta dugo,moze se reci da je to vec postalo buljenje.

Ana,primjetivsi to prekine tisinu.
"Do kada bismo trebali doc tamo?"

Oboje okrenu glave u nekom drugom smjeru.

"Sutra navecer."-odgovori mateo.

"ja vas mogu tamo odvest....naravno ako zelite."-progovorio je covjek, koji je cijelo vrijeme promatrao sto se dogada.

"Odgovaralo bi nam tako,hvala."-zahvali mu se mateo,a ana ga prostrjeli pogledom. Nije vjerovala tom covjeku koliko god se bezopasnim cinio.

"A kako vi znate put do tamo?"-sumnjicavo upita ana.

"Da, rijetki su isli tamo."-nadoveze se lucija.

"Dobro..."-uzdahnuo je starac"bio sam na istrazivanju ovdje pred nekoliko godina i prolazili smo ovom planinom pa sa zapamtio put."

"Mhmm."-ana promrmlja te okrene ocima znajuci da taj covjek nesto skriva.

"Sto je ono?"-odjednom se oglasi lucija.

"Sto?"-ana je zbunjeno pogleda.

"Netko je gore. Pogledaj!"-pokazivala je prema lijevoj strani planine. Gore,pored ogormnog kamena netko je stajao.

"Jel se to meni cini ili ih je sad vise?"-upita ana nakrivljujuci glavu kako bi mogla bolje vidjeti.

"Zasto se skupljaju oko kam--"

"Gurnut ce kamen na nas! Bjezmo!"-ana je uzviknula panicno. Poceli su ludacki brzo kupit stvari,ali bilo je prekasno. Kamen se vec kotrljao prema njima proizvadajuci uzasnu buku.

Prije no sto su uopce migli ista reci kamen je proizveo tresak i prasine je bilo posvuda. Glasna buka odzvanjala je planinom da su cak i ptice sa stabla odjetle.









THE CURSE OF A MYSTIC ISLANDHikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin