THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

2.dio

Lucija je stigla kuci s kupanja i rekla baki da se spremi za setnju.

Vec je proslo 7:30 kad su krenule. Setale su parkom i spustile se do stenice koja je imala prekrasan pogled na more.

Sjele su na klupicu. Lucija je promatrala more i obliznje otocice. Posebno ju je zainteresirao jedan;najmamji i najdalji. Tamo su se oblaci spustili vrlo nisko tako da se otok jedva nadzirao.

"Bako, koji je otok onaj tamo?"-upitala je pokazujuci prstom.

"Onaj najdalji?"-lucija potvrdno kimne glavom.

Baka je bila nervozna i ona je to primjetila. Nesto joj je krila.

"I?"-upitala je.

"Zasto te to toliko zanima? Jedino sto ja znam je to da je vec dugo napusten."

Lucija je znala da baka zna vise,ali joj ne zeli reci. Zasto bi joj krila nesto? Pa to je samo otok.

"A zasto je napusten?"

Baka joj nije odgovorila.

"Kad bude pravo vrijeme saznat ces."

"Ali kad ce to biti? Zasto ne mogu saznati sad?"

"Lucija dosta pitanja! Rekla sam kad bude pravo vrijeme!"

"Dobro....oprosti."

Krenule su kuci. Cijelim putem nisu ni rijeci progovorile.

Lucija je cijelu vecer provela na kompjuteru. Nije mogla naci niti jednu informaciju o otoku. Nista nije pisalo.

Otisla je u krevet ali ne spavati vec razmisljati. Voljela je razmisljat u mraku i tisini,a najdraze joj je bilo slusati glazbu kad ne bi mogla zaspati.

Razmisljala je o mnogo stvari od ljetovanja,ronilackog kluba sve do otoka koji ju je toliko zaintrigrirao....naravno i luka se nasao medu njenim mislima. ;)

Ujutro se ustala i pogledala na sat....vec je 11 sati!
Izasla je u vrt i ugledala tatu kako zalijeva staru maslinu.

"Gdje mama?"

"Isla se prosetati s bakom."

"Htjela sam vas ovo pitati ali sam zaboravila."

"Da?"

"Rekli ste da si moram naci neku aktivnost...pa uclanila bih se u ronilacki klub. Ako dopustate?"

"Meni odgovara. Ali s mamom cemo jos razgovarat. Odi na more,mozda ju sretnes."

"Da idem se spremit pa cu krenut."

Nakon 20 minuta bila je spremna. Uzela je biciklu i krenula.

"Ee cure! Ana pitala sam tatu i vjerojatno cu se uclanit u klub."

"Dobro. Ja sam pitala voditelja i rekao je da za sutra i prekosutra dolaze novi, medu kojima ces vjv biti i ti. Dakle tamo ce biti ko neka prezentacija za vas nove i tako to,a drugi dan idete s nama da vas malo provedemo da vidite kako to izgleda. Ronit cemo blizu obale za pocetak."

"Super!"

Lucija je bila toliko uzbudena da nije ni slutila da ce joj se u tih nekoliko dana sve promjeniti...

Navecer je sva uzbudena nazvala anu.

"Razgovarala sam s mamom i sutra krecem. Ajmo skupa jer ja ne znam gdje to. Btw kad to pocinje?"

"Nadimo sw kod glavnog trga u 11:30. Tamo treba biti u 12. To ti je na onoj deugoj plazi udaljenoj 10 minuta."

"Ajme jedva cekam ni sama ne znam zasto! Vidimo se. Laku noc"

"Laku noc vidimo se sutra. Nemoj kasnit."

Lucija je obukla kratke hlacice i majicu, a ispod kupaci za svaki slucaj. Stavila je japanke i popela se na biciklu. Vec je 11:20.

Na glavnom trgu ana ju je vec cekala sa svobom biciklom.

"Napokon...ajmo da ne zakasnimo!"-rekla je ana.

Prosle su pored plaze i kafica i vozile se jos jedno 5 minuta. Odjednom se pred njima stvotila bijela kuca s natpisom RONILACKI KLUB.

"Evo nas!"-uzviknula je ana odlazuci bicikl.

Bilo je 9 cura i 11 deckiju. Svi su bili novi.
Ana je stajala pored voditelja kluba s "starijim" clanovima.

Voditelj je pokrenuo projektor i prezentacija je pocela.

Lucija je sjela na jednu od stolica u zadnjem redu.

Nesto se zamislila ne obracajuci paznju ni na sto drugo.

"Lucija!"-netko je prosaptao.

Okrenula se i iza nje je bio luka. Sreca da je tu bio mrak jer je bila crvena kao paprika.

Pricali su cijelo vrijeme ne prateci prezentaciju.

"Hocemo na pice?"

E to je bilo to, skoro je dozivjela infarkt. Nije nikad ni pomisljala da bi ju luka pozvao na pice.

Nakon pica je otisla kuci. Mobitel joj je bio pun poruka od ane. Valjda ju je vidjela u kaficu.

"Onda kako je bilo?"-upitala je mama.

"Super. Sutra pocinjemo."

Ana je ujutro dosla po nju da ne zakasni.

"Hajde! Idemo!"

"Evo samo da svezem rep!"

Nakon 15 minuta otezanja nekako su stigle na vrijeme.

Lucija je zgrabila ronolacko i otisla se obuc. Sva se spetljala pa su joj morali pomoci.

"Kako je ovo usko."-sapnula je ani na uho.

"Pa mora biti hahah."

Svi su uskocili u more i krenuli za "starijima". Svatko je imao jednog "starijeg za vodica".

Ana je bila luciji jer je tako zamolila voditelja.

Lucija nikad nije ni pomislila kako je prekrasno na morskom dnu. Stotine vrsta riba,rakova,koralja...pokojih skoljaka i onog cega se lucija uzasavala ....MORSKIH KRASTAVACA!

U jednom trenutku lucija je shvatila da je otisla preduboko i da je sama. Sto sad?

Obisla je nekoliko stjena da vidi ako je itko tamo. Otplivala je malo vise al nije bilo nikoga. Spustila se do jedne stjene da vidi ako su iza.

Dok je ronila prema morskom dnu nesto joj je bljesnlo pred ocima. Spustila se prema dnu i vidjela da je to nesto pod kamenom koji je zakopan u pijesku.

Pomakla ga je ne vjerujuci sto vidi. Takvo sto nikada do sada nije drzala u rukama....tako maleno, a tako vrijedno....