THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

4.dio

Evo novog nastavka. Enjoy ;)

Baka je jos nekoliko sekundi promatrala biser. Nije vjerovala da ga opet vidi. Duboko u sebi se nadala da vise nikada nece vidjeti, ali se prevarila.

Luciji je sve to bilo vrlo sumnjivo. Sada je bila sigurna da joj baka nesto skriva.

Neugodnu tisinu prekinuli su roditelji dok su ulazili u kucu.

"Mama,baka mi je dopustila da idem van,ali posto si ti sad tu,pitam za tvoje dopustenje."

"Mozes,samo ne do prekasno."

Otrcala je u sobu i obukla traperice,bijelu kosulju i starke. Svezala je kosu u visoki rep i nazvala petru.

"Idem,cao!"

"Cao,cuvaj se!"

"Ocu mama ne panicari."-preokrenula je ocima i zatvorila vrata. Spustila se do kafica gdje ju je cekala petra.

Dulje vrijeme su razgovarale i tada se lucija neceg sjetila.

"A gdje je ana?"

"Ma dosao joj je rodak."

"Aha,onda nece doc..."

"Mozda cak i hoce ne znam."

Popile su pice,napricale se i taman kad su krenule prema izlazu zabile su se u nekoga.

"A gdje ste vi krenule?"

Iz mraka je izasla ana.

"Kuci."-odgovorila je petra.

"Mateo dodi!"-dozvala je nekoga. Iza se nje se stvorio visok decko plavo-smede kose i zelenih ociju.

"ovo su petra i lucija, cure ovo je moj rodak."

"Drago mi je, ja sam mateo."

Sjeli su u kut kafica, jer je tamo bilo  nesto tise.

Petra je otisla u wc, a ana po jos jednu colu. Ostali su samo mateo i lucija ali ne zadugo.

"Lucija bi li-"-htio ju je nesto upitati ali ga je prekinuo drugi muski glas.

"Bi li htjela plesat samnom?"-iza nje se stvorio visok tamnokos decko,smedih ociju.

Ustali su i otisli na mali plesni podij.

"Gdje je lucija?"-upitala je ana sjedajuci za stol.

"Tamo plese s nekim tipom."-uzdahnuo je.

"Oh, to je luka."-ana je primjetila da je mateu nesto.

"Oni...su u vezi?"-upitao je pomalo ljubomorno.

Ana se pocela tako jako smijat da je skoro pljunula colu. Sada je shvatila sto se dogada.

"Ne hahah, otkud ti to?"

"Pa ne znam...vidim da plesu skupa,druze se i tako..."

"Pa mogao si i tako plesat s njom, al ne znaci da ste u vezi!"-nasmjesila se i otpila jos jedan gutljaj cole.

Mogao sam, pomisli. Nije mu se svidala ali ju je htio bolje upoznati. Ukljucio je mobitel, bilo je 23:57.

Ostali su jos sat vremena i otisli kuci.

Lucija je legla u svoj udoban krevet i odmah zaspala. Bila je tako sretna, jer se opet u njoj pojavio tracak nade za luku i nju.
Inace, luka je tu dolazio svako ljeto do svoje 10 godine. Imali su nekih obiteljskih problema,ali sada je sve u redu.
Vratio se proslo ljeto i tada je lucija shvatila da joj se svida. I od tada sanjari.....

"Hajde ustaj, danas cistimo!"-trgnuo je mamin glas iz sna.

"Ali mama...."-promrmljala je.

"Nema ali, ili cisti ili radi s tatom u vrtu!"

"Radit cu u vrtu."-brzo je odgovorila.
Znala je da ce joj tata dat samo da zalijeva jer ne voli da se itko mjesa u njegov "posao".

Ustala se, obavila higijenu i obukla se.

Pitate se zasto je bila "radna akcija"? Pa lucijini roditelji odlaze popodne zbog posla ali ce se vratiti za otprilike 2 tjedna.

"Zalij i ruzmarin!"-viknuo joj je tata.

Zalila je svo bilje kojega je bilo dosta. Zatim je otisla iza kuce i zalila lozu i lavandu. Kada je bila gotova pospremila je sobu, podoruckovala i pomogla mami. Sva sreca pa su bile pri kraju.

Popodne, u 17:30 lucijini roditelji su otisli. Ona se spremila za more znajuci da ce moci ostat tamo i do 9, jer joj nema roditelja.

"Hej, oces igrat odbojku?"-upitala ju je ana.-"igramo mateo, petra, luka, nekoliko lukinih prijatelja i jos dvije cure."

"Moze."-lucija je slegnula ramenima.

U jednom timu su bili lucija, petra, mateo, ivona, david i toni(lukini prijatelji), dok su u drugom bili luka, ana, ela i njezin brat marijan te roko i karlo(isto lukini prijatelji).

Nakon mnogo spqsavanja lopti i bacanja po pijesku igra je zavrsila. Lukina ekipa je izgubila 2:1.
Svi su se isli osvjezit u more.

Vec je proslo 9:00, kad je lucija stajala u vrtu i raspravljala se s bakom. Morala joj se opravdavat zasto se zadrzala.

Otisla se otusirati, a zatim je bez razmisljanja obukla pidzamu. Ana joj je javila da idu van, ali njoj se nije dalo. Cijelu vecer je provela na youtubeu i facebooku. Bilo joj je dosadno, a jos manje joj se dalo van. Kad joj je bilo dosta, odlozila je komp i uzela mobitel...

U jednom trenutku u sobu joj je usla baka. Lucija se samo okrenula na drugu stranu praveci se da spava.

Nakon nekoliko minuta cula je glasan tresak. Otrcala je do prozora i vidjela da baku kako je zatvorila vrata od dvorista. Bila su vrlo teska, pa su cesto stvarala buku.

Al zasto u 23:30? Nije li malo prekasno? Hm cudno....

Lucija je sjela na krevet i oci su joj se pocele sklapat. Odjednom se sve zacrnilo, a ona je utonula u san.

Mirno je spavala dok je opet tresak nije probudio. Baka joj se vratila. Bilo je vec pola noci. Nastavila je spavati, svjesna da se nesto cudno dogada...

Lucija se probudila vrlo rano, sto nije bilo uobicajeno za nju. Nekoliko minuta je sjedila i krevetu trljajuci oci.

Ucinilo joj se da cuje glasove iz kuhinje. Spustila se niz stepenice prisluskujuci razgovor. Njena baka i jos neki starci....uobicajeno drustvo...

Stajala je iza zida pored ormarica. Nekoliko puta je cula i svoje ime. Krenula je u sobu ali je zapela za ormaric i pala.

"Oh, to je sigurno moja unuka. Lucija dodi ovdje imamo goste."

U kuhinji je uocila nekoliko starijih gospoda i svoju baku.

"A, sada kada smo svi ovdje voljela bih vas obavijestiti zasto sam svih pozvala."-odjednom je postala ozbiljna.

Svi su s pozornoscu pratili svaku bakinu rijec.

"Pa, ono sto sam zeljela reci je da....ga je lucija pronasla."-uzdahnula je.

"Ona je sto...molim?!?"-povikali su u isti glas.

Lucija je bila zbunjena. Sto se ovdje dogada?