THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

17.dio

UZIVAJTE ;)

"Ahh"-lucija uzdahne s olaksanjem. Okrenula se prema covjeku koji je stajao iza nje.

"Najbolje da idemo."-obrati joj se.

"Da, ali ne znam gdje su mi prijatelji nit vas poznajem."-kaze sa sumnjom u glasu te se spusti ka podu da podigne svjetiljku.

"Mislim da su oni dobro. Prati me."

Bila je zbunjena, no odlucila ga je poslusati. Pruzila mu je svjetiljku i krenula za njime.

"Hm..ovaj..njega cemo pustit tamo?"-pokaze na covjeka koji je lezao na podu.

"Da, zasluzio je."-kaze s ogorcenjem u glasu te nastavi hodati.
"Uostalom snac ce se on. Zna ovaj otok ko' svoj dzep."

"Aha."

Odjednom lucija u daljini primjeti dvije crne siluete osvjetljene mjesecinom na ulazu spilje. Dotrcala je do njih znajuci da su to Mateo i Ana.

"Jeste li uredu? Gdje ste bili nestali?"-upitala je.

"Svezao nas je, i pokrio nam usta. Onaj covjek je sasvim slucajno naisao te nas oslobodio."-odgvori ana, te pokaze na covjeka pored lucije.

"Bolje da krenemo....ako si zavrsila tamo?"

"Jesam. Gotovo je."

"Sreca da jesi."-kaze s olaksanjem.

"Krenimo!"-ubaci se mateo, te svi krenu za njim. Dok su se udaljavali, luciji na neki nacin bilo zao sto je sve zavrsilo. Koliko god im je bilo tesko, bila je sretna sto je sa svojim prijateljima.

Znala je da se ovakvo sto ne dogada cesto, pa je odlucila da ce to-kao i mnoge druge stvari- zapisat u biljeznicu. Napisat ce sve o ovome, te tako stvoriti pricu. Svoju pricu.

Nakon pola prohodane noci dosli su do one spilje u kojoj su bili pred malo.

Tada je Mateu nesto sinulo.
"Jeste li mozda vi bili ovdje pred nekoliko dana?"-upita starca.

"Da, jesam."-odgovori zbunjeno. Nije htio pitat zasto ga to zanima jer je bio previse umoran. Ipak je bio covjek u godinama.

Svi su sutjeli. Htjeli su tom covjeku postavit toliko pitanja, ali su se suzdrzali. Pricekat ce dok ne dodu kuci. No, ana mu nije bas vjerovala iz razloga sto je tako bilo i prosli put kad je bio onaj drugi covjek. Znala je da su uskoro kuci, pa je pokusala ostat sto smirenija.

"Koliko je jos do povratka kuci?"

"Prekosutra se ukrcavaju na brod. Dakle moramo pozurit. Sutra cemo krenut vrlo rano."

"Dobro."-kaze pospano. Ona i mateo se udalje te legnu i zaspe. Ostali su jedino lucija i starac.

"Vi idete sa nama?"-upita lucija starca.

"Gdje?"

"Pa kuci."

"Sa otoka? Da odem s otoka?"

"Da? Zar vi zivite ovdje?"

"Da. Dosta dugo."

"Zasto?"upita s znatizeljom. Nesto joj je bilo tu cudno.

"Pa, sve je pocelo pred dosta dugo. Moj prijatelj je pronasao biser kojeg si ti unistila. Ja sam ga odnio nekoj staroj vracari u selu u kojem sam zivio. Svi su mislili da sam ja taj koji ga je nasao. Nisu mi vjerovali da je to bio moj prijatelj. Krenuli smo na put ovdje; moja tri prijatelja i ja. Trebali smo unistiti biser. Jedan od mojih prijatelja bio je onaj covjek koji ti je mogao tko zna sto napraviti da ja nisam naisao. Lagao nam je svima."-tad je zastao.