THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

10.dio

"Tko je tamo?"-upitala je ana prekirivajuci oci od svjetlosti.

"Luka."

"Sta ti tu radis?"-upita zacudeno.

"Htio sam vidjet gdje idete.... Mogu s vama?"-upita s uzbudenjem.

"Mislim da to bas nije dobra ideja,tamo gdje mi ide-"

"Molim te!"-prekinuo ju je.

"Siguran?"-upita oklijavjuci.

"Dap."

"Onda dobro, odi po stvari."-kaze misleci da ce mu moc pobjec dok on bude isao po stvari.

"Vec ih imam!"-okrene se te pokaze ruksak.

Samo nam je on jos falio, ana mrzovoljno pomisli hodajuci prema mateu.

"Dobro,krenimo onda!"-ubaci se mateo te mahne rukom za pokret. Svatko je upalio svoju svjetiljku, te su krenuli za mateom.

"Mateo,mislim da si nesto zaboravio!"-kaze mu lucija pruzavsi mu kartu i kompas.

"Hvala. Osvjetli mi malo."

Kimne glavom te osvjetli kartu lampicom. Uskoro su se svi okupili oko nje.

"Ovo je neka igra ili nesto?"-upita luka nesvjestan toga u sto se uvalio.

"To je karta."-mateo preokrene ocima.

"Dakle, ako je ovdje mjesto gdje smo se bili utaborili,onda i nismo tako daleko."-ana pokaze na kartu.

"A sto je ovo pored rijeke?"-upita lucija.

"Neka cistina. I nije tako daleko, mozemo do tamo ici, pa cemo ujutro dalje."-spremi kartu, te uzme kompas u ruku.

"Dakle ako je to istocno odavde"-kaze gledajuci u kompas-"trebali bismo poci onamo."

Hodali su jedan za drugim, drzeci svjetljike u rukama. Nad njima su se uzdizala drveca s gustim krosnjama koje su zaklanjale nebo. Iako su imali svjetiljke bilo je dosta mracno.

Vecina puta prosla je mirno i tiho. Svi su bili pomalo iscrpljeni, ali nisu posustajali.

Nakon pola sata nasli su se na cistini koju razdvaja nekoliko potocica.

***

"Napokon."umorno uzdahnu odlazuci svoje stvari na zemlju.

Svako je rastegnuo svoju vrecu za spavanje, a zatim su nalozili vatru i sjeli oko nje.
Uzivali su u njenoj toplini, jer iako je bilo ljeto,noci su bile prohladne.

"Pa mislim da bi bilo vrijeme za spavanje."-kaze ana.

"Slazem se."-zijevne lucija.

"Najbolje da onda svi idemo."-predlozi luka. Ugasili su vatru i svatko je legao u svoju vrecu.

Sve je bilo mirno,noc je bila vedra,ali lucija nije mogla zaspat. Osjecala se nesigurno, kao da ih netko promatra.

Jos dok su prolazili kroz sumu imala je takav osjecaj.
Cvrsto je sklopila oci pokusavajuci zaspati. Nakon nekog vremena se umrila ali ne zadugo.

Cuvsi suskanje lisca odmah se uspravila u sjedeci polozaj i pokusavala vidjet ima li nekog tamo. Na licu je osjetila hladan zrak. To je samo vjetar,pomisli te ponovno legne. Zagledala se u nebo, koje je bilo prekriveno tisucama zvjezda. Napokon se osjecala sigurnije,te je sklopila oci pokusavajuci zaspati.

Samo moj...samo moj...

Pocele su joj odzvanjat rijeci u glavi.

Samoo moj....